Danas

SMENE DIREKTORA POKRENULE SU SERIJU PROTESTA

Roditelji nemaju poverenja u ministra i sami isteruju direktore iz škola

Smene direktora kojima svedočimo nedeljama unazad pokrenule su seriju protesta po osnovnim i srednjim školama, a jedan od najdrastičnijih primera zabelež en je u mirijevskoj OŠ „Pavle Savić“...

U kojoj se novi v. d. direktor Nenad Tasić od gnevnih roditelja najpre sakrio u ženskom WC-u, a potom napustio školu u pratnji policije. Protesti zaposlenih, učenika i đačkih roditelja održani su i zbog smena direktorki beogradskih OŠ „Ivo Andrić“ i „Banović Strahinja“, Muzičke škole „Josip Slavenski“, niške Gimnazije „Stevan Sremac“, štrajkovali su i zrenjaninski prosvetari zbog razrešenje direktorki tamošnjih osmoletki, u Petoj gimnaziji u Beogradu nekoliko meseci traje nezadovoljstvo zbog imenovanja v. d. direktorke… Čini se da su roditelji više nego ikad zainteresovani za to ko će biti na čelu obrazovnih ustanova i žele da se njihov glas uvaži. Na najnoviju krizu u OŠ „Pavle Savić“ Ministarstvo prosvete je reagovalo saopš tenjem u kojem „najoštrije osuđuje upad u školu i nasilnič ko ponašanje dela roditelja prema novopostavljenom v.d. direktoru“.
„Ovakav pristup i ponašanje grupe roditelja su nedopustivi i protivzakoniti, jer ugrožavaju bezbednost i mir onih učenika i zaposlenih koji su bili u školi i realizovali obrazovno- vaspitni rad“, rekli su iz Ministarstva i naglasili da škola nije ničija privatna svojina, da postoje organi koji upravljaju školom i da će preduzeti sve zakonom propisane mere kako bi se situacija u školi normalizovala. „Umesto što se ljuti na roditelje, ministar bi mogao da ode u školu i da objasni roditeljima zašto je smenio direktora koji je dobro vodio školu i kako će novi direktor, koga je on izabrao, unaprediti, odnosno unazaditi školu i da ubedi roditelje da je to dobro za njih“, prokomentarisao je vesti iz OŠ „Pavle Savić“ Aleksandar Baucal, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
„Načelno gledano, naravno da roditelji ne treba sami da biraju direktore, da ih isteruju iz škole, da biraju razredne stareš ine ili učitelje svojoj deci, niti da odlučuju o njihovom otpuš tanju. Njihovo mišljenje treba da bude uvaženo i saslu- šano, roditelji mogu da budu konsultovani i da participiraju u procesu donošenja odluke, ali ne i da je sami donose. Jedan od razloga za to jeste i činjenica da oni nemaju pravnu odgovornost za donetu odluku i njeno sprovođenje“, kaže za Danas Marina Videnović, psihološkinja sa Instituta za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Ona ističe da bi sve navedeno zaista trebalo da bude tako kada bi glavni cilj obrazovnog sistema bio najbolji interes deteta. „Međutim, sadašnja situacija deluje kao da je glavni cilj Ministarstva prosvete ostajanje na vlasti, pa smo daleko od najboljih interesa učenika. Već dugo živimo u atmosferi op- šteg nepoverenja, zbog čega se granice stalno prelaze. Očekivano je, onda, da roditelji nemaju poverenja u Ministarstvo koje na direktorska mesta postavlja pre svega podobne ljude, stvarajući haos u kolektivima, što se naravno odražava i na učenike. U takvoj situaciji roditelji imaju opravdanu bojazan da će, ako se ne umešaju i ne pobune, škola više ličiti na režimsku televiziju nego na obrazovnu instituciju – ukazuje sagovornica Danasa.
Videnović napominje da ne postoji nijedno preduzeće koje može da funkcioniše ako je na njegovom čelu osoba koju zaposleni ne prihvataju. „Uspeh škole je ugrožen ukoliko većina ili čak značajan deo nastavnika nema poverenja u direktora. To je jasno čak i nekome ko nije u obrazovnom sistemu. Ipak, ponovo imamo situaciju da se direktori ‘šalju’ da ‘završe posao’, ‘zavedu red’ ili ‘uspostave sistem’, što je pristup koji očekivano odmah proizvodi otpor“, ističe Videnović. Kaže da zadatak direktora škole nije da upravlja zatvorom, već da vodi organizaciju u kojoj su osećaj zajedništva i stvaranje zdrave i podsticajne atmosfere ključni za dobrobit svakog učenika. „Ako toga nema, direktor više šteti nego što doprinosi razvoju škole“, navodi Videnović…