Vreme

MONSTRUOZNO MEŠANJE KARATA

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Više od 200 nastavnika širom Srbije, koji su bili zaposleni na određeno, dobilo je otkaz pred sam početak nove školske godine. Kako su po pravilu otpušteni oni koji su podržavali studente, država je smislila kako da im dodatno napakosti – da slučajno ne bi lako pronašli novi posao.

Šta je sve vlast radila i radi kao vid odmazde nad onima koji su se usudili da se pobune? Kakve to posledice ima po kolektive i po učenike. Višenedeljna agonija nastavnice iz jedne beogradske gimnazije završena je tek u subotu, 30. avgusta uveče. Tada je dobila i zvaničan mejl od škole u kojoj je radila da se, nešto više od 24 sati kasnije, ne pojavljuje na poslu. Nikada više – jer je otpuštena. Kao objašnjenje su joj ponudili činjenicu da nije dovoljno stručna da obavlja ovaj posao, ali se ispostavilo i da njen naslednik ima istu stručnu spremu, ali nema ni dana iskustva. Ona se našla među prosvetarima koji su prethodnog polugodišta štrajkovali u apelu za sopstvena i studentska prava. Iako godinama radi u ovoj gimnaziji, iz medija je u drugoj polovini avgusta saznala da su pojedine nastavnike koji nemaju posao za stalno, kao što ni ona nije imala, otpustili kao vid odmazde što su učestvovali u buntu protiv vlasti.
“Pozvala sam direktorku 20 i nekog avgusta, a ona mi je odgovorila da se o mom angažmanu još ništa ne zna i da čekam da mi pošalju plan i raspored rada”, govori za “Vreme” nastavnica koja nije želela da se njeno ime javno pojavi zbog straha da neće moći da nađe novi posao. Narednih dana usledilo je nekoliko mejlova, a svi su imali oznaku plana i rasporeda i u svakom je pronalazila svoje ime. Jedino ga nije bilo u poslednjem mejlu, za koji se ispostavilo da nosi konačan raspored. “Nije mi jasno zašto mi nisu dali otkaz ranije, zašto su čekali i tako me ponižavali?”
NEVEROVATAN PLAN
Odgovor na njeno pitanje daje Ana Dimitrijević iz Foruma beogradskih gimnazija. Ona kaže da su direktori masovno po školama otpuštali nastavnike nekoliko dana uoči povratka na posao. Kako prosvetari počinju svoje radne obaveze u nedelji pre nego što počne školska godina, mnogi direktori su puštali zaposlene koji su na određeno da uredno dolaze na sednice veća i da troše vreme bez obzira što su planirali da im daju otkaz. “Po sredi je svojevrsna strategija iživljavanja nad prosvetom”, kaže Ana Dimitrijević za “Vreme”. “Ne znam ko ju je smišljao, ali je monstruozna.” Ona objašnjava da su direktori škola tim namernim čekanjem hteli da osiguraju da prosvetari ne mogu da nađu novo zaposlenje. Ili da im pronalazak posla u novoj školi bude znatno teži. “Liste slobodnih radnih mesta za ovu školsku godinu izlaze po pravilu 20-21. avgusta i da su nastavnici znali da će ostati bez posla, oni su ipak mogli da se zaposle lako u nekoj drugoj ustanovi”, govori ona.
“Jer, sistem je prinuđen da ih angažuje, koliko god im to teško padalo, kako je u Srbiji nedovoljno obučene radne snage za posao u prosveti.” Ipak, liste na kojima je i spisak tehnoloških viškova su do 29-30. avgusta masovno zatvorene, a veliki broj direktora, govore izvori “Vremena”, baš tada je odlučio da prosvetarima uruči otkaze. Ovakvo ponašanje je bilo neverovatno i nastavnicima i profesorima koji su zaposleni za stalno. Jer su direktori odbijali da pošalju konačan raspored radnog vremena i njima, kako slučajno to ne bi preneli kolegama. Ovaj manir nije ni po zakonu pošto bi poslodavac trebalo unapred da obavesti radnike koji rade po smenama o njihovim obavezama.
“UĆI ĆEMO U SVAKU ŠKOLU”
Sagovornica “Vremena” jedna je od oko 200 ljudi koji su se upisali na spisak otpuštenih koji kruži među nezavisnim sindikatima. Kaže da joj nije bilo nimalo prijatno da otvara eksel tabelu i da upisuje svoje ime iako zna da je posao izgubila samo zato što je podržavala studente u pozivu na masovni štrajk. “Verujem da taj spisak od 200 ljudi nije potpun jer se sigurno nisu prijavili svi otpušteni”, kaže Ana Dimitrijević. “Ugovori nisu svuda isti. Negde se nastavnici zapošljavaju na svega 60 dana, a negde na šest meseci. Jednom delu nastavnika su otkazi uručeni još na kraju prošle školske godine, jer škole nisu želele da ih drže na plati tokom letnjeg raspusta, što je dodatni vid maltretiranja.” Dušan Kokot, predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika i nastavnik u Kikindi, kaže za “Vreme” kako veruje da se broj otpuštenih nastavnika i profesora meri u nekoliko stotina.
“Gde će ti ljudi – prvo je pitanje, a već drugo – ko je došao na njihova mesta? Sistem nema pravo da angažuje nestručne ljude dok god su na birou stručni, ali se plašim da će takvi krenuti da niču po školama u zemlji”, kaže Kokot. Njegove sumnje su se i obistinile u pojedinim školama. Tako je u jednoj osnovnoj školi u Beogradu sa novom direktorkom došlo – 20 novih ljudi, što na predavačka, što na druga mesta. Prethodni direktor se povukao i vratio u nastavu, ali samo zato što mu je druga opcija bila da bude smenjen, sa čime se suočio veliki broj njegovih kolega. Nova direktorka je, kažu za “Vreme” nastavnici iz ove škole, potpuno “promenila pesmu”.
“Obećava kule i gradove, sve će odjednom da bude popravljeno u školi, što prošlom direktoru nije polazilo za rukom godinama jer mu jednostavno nisu davali odrešene ruke”, kaže jedna nastavnica. “Ipak, stalno dodaje – ako budemo radili. Onako uzgred neobavezno pomene.” Ostavke i otkazi direktorima prethodili su otpuštanju nastavnika, a odrađeni su mahom u avgustu. Smišljeni su verovatno kada je ministar prosvete Dejan Vuk Stanković ušao u novi kabinet, a prvo što je rekao u Ministarstvu bilo je: “Ući ćemo u svaku školu”, govore izvori redakcije.
RAZBIJANJE SOLIDARNOSTI
Od 100.000 nastavnika po školama u Srbiji, čak trećina radi na određeno, a mnogi od njih nemaju adekvatnu završenu stručnu spremu. Ipak, Ministarstvo prosvete je primorano da ih angažuje jer nema dovoljno obučenog kadra – Srbiji nedostaje čak 80.000 obučenih nastavnika. Situacija bi narednih godina mogla da postane još gora. Jer, ovog leta se na nastavnički smer za srpski jezik prijavio samo jedan kandidat, dok je za nastavnika matematike bilo zainteresovano svega osam budućih brucoša u celoj zemlji. To je i dodatni razlog što ovog septembra mediji nisu puni ličnih priča nastavnika koji su dobili otkaz. Za razliku od zime i proleća, kada je prosveta nosila protivdržavni bunt i najviše zalegla za studentske zahteve, svojim poslovima i budućnošću, sada nije tako. “Ljudi su ljuti, ali i mnogo više očajni”, kaže Kokot.
“Jer, mnogi od njih koji su bili u štrajku sada su dobili otkaze. Iako je jedan deo i uspeo da nađe novi posao, on je znatno lošiji, udaljeniji od mesta stanovanja ili nemaju pun fond časova, ali oni se sada plaše da ga ne izgube. Jer im se to upravo dogodilo pre samo koji dan.” Oni koji su otkaz dobili prekasno, koji žive u zabačenim delovima Srbije i ne mogu da nađu novi angažman, tek se plaše jer se ipak nadaju da će im nešto uskočiti, a jedini poslodavac u njihovom slučaju je – država. Upravo je sa ovim i računalo resorno ministarstvo.
“Znali su da će nastavnike morati da angažuju jer ih nemamo dovoljno u Srbiji, ali je njihov cilj i bio da promešaju karte, pokažu silu i da razbiju kolektive koji su se odlučili na štrajk i bili istrajni u tome”, misli Ana Dimitrijević.
“Jer, svakom nastavniku treba vreme da napravi odnos i sa kolegama, ali da zadobije poverenje učenika i roditelja.” Baš to poverenje i solidarnost mogli smo da vidimo prošlog polugodišta kada su roditelji dolazili ispred škole da pošalju podršku prosvetarima koji uče njihovu decu, a odbijaju da rade. Podržavali su ih i bivši učenici, a u mnogim školama su na štrajk poveli nastavnici koji su zaposleni za stalno i na taj način su štitili kolege koje su radile na određeno, ali sad će u novim kolektivima biti znatno teže da se ponovo prepoznaju istomišljenici. Pojedini nastavnici kažu da sada nisu sigurni prema kome u novim školama mogu da budu otvoreni. Tako su se mnogi nastavnici iz Pete gimnazije, u kojoj je odmazda prema ljudima koji nisu imali ugovor za stalno bila i najveća, mahom zaposlili u osnovnim i stručnim školama, u kojima nije bilo dovoljno kadra. Ipak, izgubili su priliku da rade zajedno i da stvore kolektiv koji je mesecima odolevao državnom pritisku.
“DECO, MAMA DOBILA OTKAZ”
Jedna od retkih otpuštenih koja je prihvatila imenom i prezimenom da govori o otpuštanju jeste nastavnica informatike iz Bajmoka kod Subotice Andrea Besedeš, sa kojom je “Vreme” razgovaralo. Ona je prošlo školsko polugodište provela u organizaciji protesta i dočekivanju studenata, a odbijala je da radi. Šest meseci kasnije, sačekao ju je otkaz. Profesorka Besedeš je iz škole dobila objašnjenje da joj ugovor nije obnovljen jer nije stručna za taj posao. Ona i priznaje da, iako je inženjer informatike, nije završila neophodan master koji joj je potreban da bi predavala u školi. Ipak, to upravu škole nije sprečilo da je angažuje prethodnih 16 školskih godina. Takođe, među kadrovima iste osnovne škole, dodaje ona, ima još osam nastavnika koji takođe ne ispunjavaju uslove stručnosti, ali je samo Andrea Besedeš otpuštena. Na njeno mesto je došla druga koleginica, koja je inače – nastavnica biologije.
“Samo sam ja organizovala protest u školi tokom zime na proleće ove godine, na koji su došli moji bivši đaci, sada mahom studenti i roditelji, kako bismo pružili podršku studentskoj borbi”, priča ona za “Vreme”.
“Sakupilo se možda 60 ljudi, ali ovo je mala sredina, njima je to dovoljno.” Nastavnica informatike, sada već bivša, izlazila je i da dočeka studente koji su pešačili iz Subotice. Kaže da je u avgustu obaveštena da joj se nešto sprema, ali su joj rekli da je direktorka škole bila rešena da je sačuva. Jer, Andrea Besedeš je godinama dobijala priznanja za svoj rad. Kroz projekte je povezala svoju školu sa učenicima iz Rumunije i drugih zemalja, a pre četiri godine je, zajedno sa svojim odeljenjem, učestvovala u evropskom projektu “Amelie”, koji se bavio borbom protiv onlajn i ofl ajn nasilja. Njihov rad ocenjen je kao najbolji u Srbiji, a nagrađen je i na evropskom nivou. Dobila je Nacionalnu i Evropsku oznaku kvaliteta obrazovanja, koje se dodeljuju u saradnji sa EU.
GRAD JE INSISTIRAO NA OTKAZU
“Direktorka nije želela da me se reši, ali su insistirali na otkazu iz gradske uprave Subotice”, kaže ona. Andrea Besedeš se, posle više od 20 godina u nastavi, prijavila na biro i devet meseci će dobijati kakvu-takvu nadoknadu. Kaže da će ponovo morati da drži časove, a da joj je najžalije – dece.
“Ne žalim zbog onoga što sam radila, i ponovo bih tako, ali mi je krivo jer veoma volim svoj posao”, kaže ona. “Izgleda da su ove političke igre važnije.” Neće, kaže, ostati na ulici jer ima četvoro odrasle dece, a dvojica sinova joj žive i rade u Beču. “Ja sam zvala i rekla ‘draga deco, mama je dobila otkaz’”, prepričava ona. “Malo me je bilo sramota, ali njima je sve jasno, verujem da su i ponosni.”