Vreme

INTERVJU: JELENA KLEUT

Fakulteti pretvoreni u policijske stanice

Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana.

Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže. Oni koji duže pamte setiće se imena naše sagovornice iz onih toliko različitih, a istovremeno sličnih vremena. S kraja devedesetih bila je jedna od viđenijih aktivistkinja “Otpora”, borila se protiv represije miloševićevskog režima a za normalno, otvoreno društvo, pa i za, i tada ugroženu, autonomiju univerziteta. Za razliku od “otporaša” koji su odlučili da im politika postane jedina okupacija i vokacija ili onih koji su se posvetili biznisima – Kleut se posle petooktobarskih promena opredelila za akademsku karijeru. Danas je profesorka komunikologije na novosadskom Filozofskom fakultetu, iza sebe ima ogroman broj naučnih radova i ponosit broj učenika koji su danas važna imena u onom časnom delu naše profesije.
Na razgovor Jelena dolazi u majici na kojoj piše “Sloboda za Lazara Dinića”.
Retki su oni koji ne znaju, ali da podsetimo. Dinić je član grupe “Stav”, jedan od studenata Filozofskog fakulteta koji su žrtva političko-pravosudnog progona kao pripadnik tzv. Novosadske grupe. U susret velikom beogradskom mitingu, održanom 15. marta, dvanaest aktivistkinja i aktivista “Stava” i Pokreta slobodnih građana, uključujući i Lazara, proglašeno je teroristima na svim režimskim televizijama u udarnom terminu. Nezakonito su režimlije pustile nezakonito pribavljen snimak njihovog razgovora. Šestoro studenata FF mesecima se nalazi u političkom egzilu, a Dinić je prvobitno nešto više od dva meseca boravio u zloglasnom pritvoru na Klisi, a sada se, tu negde oko tri i po meseca, nalazi u kućnom pritvoru.
Upravo zahvaljujući izgnanim studentima i pritvorenom Lazaru, odnosno “stavovcima”, novosadski Filozofski fakultet je postao, mnogo pre novosadske nadstrešnice, pionir studentskog otpora naprednjačkoj samovolji. Oni su predvodili pobunu protiv kriminalnih izbora za studentski parlament ovog fakulteta, a kasnije su ustali i protiv progona veštica, odnosno u zaštitu nepoćudnih profesora koji su proglašavani “ustašama”, “neprijateljima naroda” i šta sve već ne. Kleut nam kaže da je novosadski Filozofski fakultet bukvalno pretvoren u policijsku stanicu unutar univerzitetskog kampusa. Zahvaljujući dekanu Milivoju Alanoviću, koji je uz pomoć par kolega uleteo u zgradu fakulteta i pozvao policiju da ga kao štiti od studenata “blokadera”. Bezmalo sedam dana (u trenutku razgovora toliko je prošlo) policijske snage “kontrolišu” fakultet i štite ga od studenata. Jelena od prvog dana podržava proteste i zahteve studenata.
“Policija je danima na fakultetu, studenti su isterani iz zgrade. Jeziva je to slika i poruka. Policija je tu zbog hipotetičke bojazni da bi nešto moglo da se desi dekanu ili fakultetu. Ako bi to bio valjan razlog za policijsko prisustvo u punoj ratnoj opremi, ona bi mogla da boravi u svim državnim institucijama. U srcu kampusa smo dobili policijsku stanicu, premda prostor univerziteta treba da bude autonoman, a prisustvo policije opravdano, ali i vremenski ograničeno, samo kada postoje veoma jasni razlozi za to. Do samo pre nekoliko nedelja policija se toga i pridržavala, stajala je na obodima kampusa, nije ulazila u njega. A sada je ‘osvojila’ Filozofski fakultet sa 200 pripadnika žandarmerije i 26 policijskih vozila”, kaže Kleut.
Fakultet je bio “blokiran”, studenti su bili u njemu kao i prethodnih meseci. Ipak, posle nekoliko veoma žestokih dana, situacija u Novom Sadu se malo smirila. Upad dekana Alanovića ponovo je podgrejao strasti. Zašto se to čini?
– Poslovodstvo se našlo između natuknica ministarstva s jedne i studenata s druge strane. Delovalo je da su ispitni rokovi tačka u kojoj se saglasnost između uprave i studenata može lako postići, pošto je svima u interesu da se oni održe u predviđenim rokovima. Ali od početka protesta uprava fakulteta izbegava da komunicira sa studentima, prema njima gaji antagonistički stav. Pre raspusta, kao radna grupa profesora, želeli smo da razgovaramo sa studentima o ispitima. Na taj sastanak pozvali smo i dekana. On je, međutim, minirao skup, poslao nam je poruku da nema potrebe za razgovorom, da će ispiti biti održani 1. septembra i gotovo. Mislim da je već tada doneta odluka o upadu na fakultet sa policijskim snagama. A šta je posledica tog upada? Ispiti nisu održani. A studenti koji su najaktivniji u protestima dobili su pretnje od uprave da će biti disciplinski gonjeni i proterani sa fakulteta. Situacija se dakle dodatno usijala.
Pa šta je onda smisao ove dekanskopolicijske akcije?
– Mnoštvo je ekonomskih, političkih i psiholoških razloga. Nema jednostavnog odgovora. Čini se da je uprava ovaj scenario priželjkivala jer se osećala razvlašćenom u proteklih nekoliko meseci. Sada je uz pomoć policije povratila kontrolu nad objektom. Zaboravili su međutim da fakultet ne može da funkcioniše bez studenata, a antagonistički stav prema njima sada je dosegao vrhunac. Ne zaboravimo da su neki studenti zahvaljujući ovom potezu dekana postali žrtve policijske represije.
Studenti traže ostavku dekana zbog policijskog nasilja, odnosno pretvaranja fakulteta u, kako kažete, policijsku stanicu. Mislite li da je to nešto što može biti ispunjeno?
– Ne. Kada apelujete na nekoga da podnese ostavku, onda podrazumevate da je u pitanju neko ko može da spozna svoju odgovornost i da zauzme moralni odnos prema njoj. Mislim da to ovde nije slučaj i da zahtev za ostavkom kuca na zatvorena vrata. Profesori koji podržavaju zahtev pokrenuće zvaničnu proceduru za razrešenje Alanovića, ali to je put sa neizvesnim ishodom. Naime, sastav Saveta fakulteta je veoma problematičan, ne samo na našem fakultetu. U njemu je veliki udeo predstavnika osnivača, odnosno političkih predstavnika, a i studentski predstavnici su, kao što znamo, izabrani takoreći na kriminalan način, bez poštovanja bilo kakvih procedura. A on treba da donese odluku o razrešenju…