Vreme

ODBRANA ETIKE, STUDENATA I AUTONOMIJE UNIVERZITETA

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Nema nikakve sumnje, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta Srđan Rončević heroj je novosadske večeri dugih i tvrdih pendreka, okeana suzavca i topovskih udara, večeri u kojoj su tzv. organi reda upotrebljavali malo je reći prekomernu silu u obračunu sa građanima.

Za razliku od nekih novosadskih kolega, dekana Filozofskog fakulteta i DIF te rektora, koji su svoje institucije “oslobodili” od studenata i profesora uz pomoć kordona do grla opremljene žandarmerije, Rončević je policijskim snagama zabranio ulazak na fakultet i tako zaštitio ljude koji su u njemu te noći pronašli spas od ugriza suzavca i pendrečenja.
“Ja sam Srđan Rončević, dekan PMF. Niste pozvani ovde da intervenišete. Ovde je stanje bezbedno. Odstupite, niste ovde pozvani”, desetine hiljada puta je šerovano njegovo obraćanje policiji koja je pokušala da uđe na fakultet i “obračuna se sa teroristima”. Teško je proceniti šta se te večeri tačno dešavalo, ali maltene svima prisutnima, pa i našem sagovorniku, jezive scene u kampusu delovale su kao predstava, ranije već viđena. Odnekud se pojavljuju neidentifi kovani ljudi, maskirani, sa motkama, koji izazivaju nemire, napadaju policiju koja stoji pred Filozofskim fakultetom, dok ogromna većina demonstranata – maltene svi ostali – to samo mirno posmatra. Policija kreće u “kontraofanzivu” i surovo mlati koga dohvati. Čitav kampus je izgledao kao nabubreli oblak, neverovatna količina suzavaca bačena je te večeri. “Mnogo toga je izgledalo kao da je unapred izrežirano. Studenti jesu organizovali protest, ali je očigledno da ono što se dešavalo ispred Filozofskog fakulteta nije bilo deo njihovog plana. Postoje razne spekulacije ko su lica koja su započela nemire. Kako god, sve je izgledalo kataklizmično – i policijska brutalnost i količina hemijskih sredstava bili su neprimereni situaciji. Kao da je neko namerno želeo da napravi haos”, kaže na početku razgovora za “Vreme” dekan Rončević.
Čuli smo bezbroj svedoka koji su rekli da nije bilo niti jednog razloga da policija tako surovo napadne sve demonstrante. Samo jedna mala grupa, i to neidentifi kovana, pravila je incidente ispred Filozofskog fakulteta.
Verujem da se ta grupica mogla jednostavno operativno izolovati. Odista nije bilo razloga da se dejstvuje prema svima. Miran svet je bio izložen i hemijskim sredstvima, a bogami i batinama. Videli smo kako je policajac nasrnuo na ekološkog aktivistu Nikolu Aleksića, deku od 78 godina. Šta su tek drugi mogli da očekuju! Šta se u tom trenutku dešavalo na PMF, fakultetu koji se – za one koji ne znaju – nalazi u neposrednoj blizini Filozofskog? Tokom cele večeri nalazio sam se sa kolegama na fakultetu. Procenili smo da je u pitanju skup visokog rizika i da može, ukoliko dođe do nemira, da bude i povređenih. Kod nas je bila smeštena ekipa prve pomoći, medicinari koji su bili spremni da prihvate eventualne povređene. Na zgradi je bio okačen i znak “crvenog krsta”. Kada smo čuli da su demonstranti pozvani da dođu pred Filozofski fakultet, strahovali smo da može doći do sukoba s policijom. Studenti koji su učestvovali u organizaciji skupa rekli su nam – ups, pa ovo nije bilo u planu! Preneli su nam informaciju da su se odjednom pojavila dva momka sa štapovima i maskama, da su iz pravca keja ušli u masu.
Kažu, ne znaju ko su oni. Sumnjali su se da imaju nekakav zadatak, a onda smo na snimcima videli šta su radili ispred Filozofskog fakulteta – napadali su i provocirali policijske snage. Odjednom čujemo ispaljivanje topovskih udara i osetimo miris suzavca, sve intenzivnije. Ispred našeg fakulteta nastaje pometnja i ogroman broj ljudi koji se nalazi tu, u perifernoj zoni protesta, počinje da se guši od suzavaca, da beži od policije. Dobar deo njih utrčava u zgradu, smeštamo ih u kontrolisani prostor. Suzavac se probija u zgradu fakulteta. Pozatvarali smo vrata i prozore, međutim unutra se izuzetno teško disalo. Medicinari počinju da pružaju pomoć ljudima. Počeli smo da se pomeramo iz ulazne zone, gde je bila najveća koncentracija suzavca i gde je postajalo sve gore. Na kraju su se i medicinari povukli odatle u drugi deo zgrade. Bilo mi je strašno kada sam shvatio da oni više ne mogu da pomognu ni sebi jer su počeli da beže od suzavca u drugi deo zgrade, u kojem nije bilo mnogo bolje, ali se bar moglo koliko-toliko disati. Otvorili smo prozore sa suprotne strane fakulteta, da provetrimo, ali je ubrzo i kroz njih počeo da ulazi dim od suzavca.
Deluje kao da prepričavate neki akcioni film. Šta se potom dešavalo?
– Jednog trenutka sam pogledao kroz prozor i video policiju na kraju ulice Zorana Đinđića, blizu dunavskog keja. Video sam i grupu ljudi sa maramama preko lica i štapovima: provocirali su policiju, očigledno želeći sukobe. Mi smo čekali da se situacija smiri. Gledali smo na televiziji i društvenim mrežama kako policija dejstvuje prema građanima. Ljudi se nisu osećali bezbedno da krenu kući. Kada smo dobili informaciju da se situacija malo primirila, počeli smo da puštamo studente i građane iz zgrade fakulteta. Saznali smo da postoji ruta na kojoj nema policije. Uputili smo ih da idu u tom pravcu. Većinu smo ipak zadržali, radi njihove bezbednosti, zamolili smo ih da ne izlaze svi odjednom, već da se kreću u manjim grupama. Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila i kada su nam oni koji su ranije izašli javili da su bezbedno stigli kući, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi unutra, da je situacija pod kontrolom. Zaista, unutar zgrade, sa svim tim ljudima, nije bilo nikakvih problema. Potom smo sačekali da se situacija i konačno smiri. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica.
S jedne strane postali ste heroj večeri, a s druge vas mediji bliski vlasti prozivaju jer ste “štitili teroriste”. Da li biste sada, posle svih događaja i koje prespavane noći, ponovo isto postupili?
– Sigurno. To je bila jedina moguća reakcija. Nisam učestvovao na protestima, sve vreme sam bio u zgradi. Želeo sam da doprinesem bezbednosti svih onih koji su se u njoj nalazili. Verujem da bi i neki drugi dekani Univerziteta u Novom Sadu, koje sam dobro upoznao, uradili istu stvar da su se našli u istoj poziciji.
Ali da li postoji strah da će vaš postupak, koji ima veliki simbolični značaj, biti povod za napad na vaš fakultet i na vas lično? Videli smo, recimo, da je dekanka beogradskog Medicinskog fakulteta smenjena van svih zakonskih procedura. Vlast ne prašta.
– Država je već delovala prema našem fakultetu ukidanjem fi nansiranja, potom limitiranim fi nansiranjem, inspekcijskim nadzorima… Svestan sam da ima razne mehanizme sankcija koje može da upotrebi. No, postoje crvene linije koje se ne prelaze. Bez obzira na posledice, nisam mogao drugačije da postupim. Na kraju, čovek nema ni izbora ako iole drži do etike, etičkog kodeksa i autonomije univerziteta. Videli smo već nebrojeno puta kako država ume da reaguje u ovakvim situacijama i očekivati je da će reagovati.
Neki dekani i rektor su, nasuprot vama, slavodobitno uveli policiju na svoje fakultete, pretvarajući i hu policijske stanice, bez studenata i profesora? U jednom intervjuu, još u decembru, rekli ste da fakultet ne čini zgrada već studenti i zaposleni.
– Čim su započeli studentski protesti, neki su poželeli da se problem sa nastavom i kontrolom zgrade jednostrano rešava, uz upotrebu sile. Pozivali su se na određene članove zakona, ali nisu uzimali u obzir druge regule, od ustava pa naniže. Zakon se ne može selektivno primenjivati. Verovatno su se s nekim konsultovali pa su odlučili da na ovaj način sada pokušaju da reše situaciju. Proglasili su da je zgrada “slobodna”. Ako se klin klinom izbija, uvek jedan klin ostane. Sada je policija okupirala zgradu. I šta smo dobili? Studenti ne mogu unutra, profesori neće unutra. Imamo “oslobođenu” zgradu koja ničemu ne služi…