Danas

POPULARNOST PUBLICISTIKE NA ANTIČKE TEME

Stari Grci i Rimljani od radikalno nove verzije prošlosti do zabavnog bedekera

Da je publicistika koja istražuje antički svet večno popularna literatura potvrđuju i nova dva izdanja koje je u krakom razmaku ovog leta objavila izdavačka kuća Laguna.

Reč je o knjigama britanske istoričarke Džozefine Kvin „Kako je svet stvorio Zapad“ i njenog kolege sa Kembridža Marka Danijelsa „Klasični svet u malim zalogajima“, koje su se za nepune tri nedelje našle na listi deset najtraženijih naslova ovog izdavača. Zamišljen kao zabavan i zanimljiv uvod u fascinantnu istoriju Grka i Rimljana, „Klasični svet u malim zalogajima“, u prevodu Mirjane Nikolajević, objavljen je poslednjih dana jula. Pozamašna studija Džozefine Kvin koja oblikovanje zapadnog sveta vodi dublje od antičke Grčke i Rima, u istoriju dugu četiri hiljade godina stigla je, sa prevodom Gorana Skrobonje, pred čitaoce u prvim danima avgusta. Obe knjige su se pokazale kao tra- ženo štivo za vrele letnje dane.
DILEME
„Svakog novembra, sedim na svojoj sofi u prostorijama na koledžu sa prijavama novih studenata i čitam jedno te isto, iskazano gotovo identičnim rečima: „Želim da prouč avam antički svet zato što su Grčka i Rim koreni zapadne civilizacije… Razumem zbog čega neki moji budući studenti tako gledaju na stvari, pozivajući se na ugledne referentne izvore od Enciklopedije Britanike do Vikipedije, gde ponekad priča obuhvata i zemlje i literaturu iz Biblije, a ako se druge antičke „civilizacije“ uopšte pominju, onda je to samo zato da bi njih istisnuo Klasič ni svet u neumoljivom maršu istorije i kulture na zapad. Prethodnici Grka i Rimljana mogu biti interesantni – zadivljujući čak – ali oni nisu „naši“. Svaki njihov doprinos nadmašen je onim što su doneli Grčka i Rim, koji se smatraju odgovornim za raznorazne dobre stvari, od filozofije i demokratije do pozorišta i betona“, piše u u uvodu svoje knjige Džozefina Kvin ocenjujuć i da „narativ fokusiran isključivo na Grčku i Rim osiromašuje naše viđenje prošlosti, ali poimanje sopstvenog sveta“.
Zaključak da je „stvarna priča iza onog što se sada zove Zapad mnogo je šira i zanimljivija“ doveo je do njenog istraživanja drugih ne samo mediteranskih civilizacija, bez čijih dostignuća ni antič ki Grci i Rimljani, a ni današnji zapadni svet ne bi bili ono što jesu. „Grci i Rimljani imali su sopstvene istorije, ukorenjene u drugim mestima i starijim narodima. Oni su do većine svojih zamisli i tehnologija došli prilagođavanjem tuđih: zakonika i literature iz Mesopotamije, kamenih skulptura iz Egipta, navodnjavanja iz Asira i abecede s Levanta. Oni su to znali, i to su i slavili. Grci su ujedno bili svesni da dele Sredozemlje sa drugima – s Kartaginjanima i Etrurcima, Iberijcima i Izraelićanima – kao i da žive kraj moćnijih carstava na istoku. Njihove legende povezuju grčke junake s kraljicama, kraljevima i bogovima stranih zemalja, kako stvarnim, tako i izmišljenim: Feničanima, Frigijcima, Amazonkama. Mit o osnivanju Rima u međuvremenu je od tog grada stvorio sklonište za izbeglice, dok rimski pesnik Katul može da zamisli putovanje s prijateljima do Indije, Arabije, Partije, Egipta pa čak i do „Britanaca na ivici sveta“, piše Džozefina Kvin.
ANTIČKA VERZIJA
Ona istovremeno upozorava i da „stari Grci i Rimljani retko dele ono što se sada naziva zapadnim vrednostima, jer dobar deo onog što su ti drevni ljudi uzimali zdravo za gotovo, danas bi izgledalo nepoznato, ili čak neprihvatljivo“. „Atinjani su upražnjavali demokratiju za muškarce, koji su slavili zavođenje de- čaka, dok su im žene bile neme i zabrađene. Rimljani su prigrlili robovlasništvo u ogromnim razmerama i posmatrali javna pogubljenja kao zabavu. Konačno, nema privilegovane veze između antičkih Grka i Rimljana s modernim „Zapadom“: nacionalnim državama zapadne Evrope i njihovim naseljenim prekomorskim kolonijama. Prestonica Rimskog carstva se preselila sredinom prvog milenijuma nove ere u Konstantinopolj i ostala tamo duže od hiljadu godina. Muslimani su u me- đuvremenu kombinovali grčka učenja s naukom iz Persije, Indije i centralne Azije dok su nove tehnologije kružile Afrikom, Arabijom i Indijskim okeanom, a mornari na severnim morima i jahači u stepama kanalisali su robu i ideje od Kine do Irske.
To je ogroman svet koji se proteže od Tihog okeana do Atlantika i države zapadne Evrope u usponu nasledile su ga u 15. veku, kad su odlučile da se otisnu u novi svet. Ti milenijumi interakcija mahom su zaboravljeni, pridavljeni zamislima razvijenim u viktorijanskom periodu, koje su svet organizovale u „civilizacije“, zasebne i često uzajamno suprotstavljene“, piše Džozefina Kvin. Time objašnjava zašto u knjizi „Kako je svet stvorio Zapad“ priča drugačiju priču koja „ne počinje u grčko-rimskom Sredozemlju i potom oživljava u renesansnoj Italiji, već prati odnose koji su izgradili ono što se danas naziva Zapadom od bronzanog doba do doba istraživanja“.
MODERNI ŠOVINIZAM
Londonski Guardian ocenjuje da „radikalno nova istorija antičkog sveta Džozefine Kvin dovodi u pitanje moderni šovinizam“, što ovoj njenoj studiji nije smetalo da 2024, kad se pojavila, bude proglašena knjigom godine u pomenutom listu, kao i u Tajmsu, Observeru, Bi-Bi-Siju, stručnim časopisima za istoriju… Tvrdnje ove profesorke antičke istorije na Oksfordu da je „zapadna civilizacija, kao i železnica i telegraf, izmišljena u 19. veku, a svoje plemenite korene pronašla u klasičnoj Atini i Rimu, u kojima su beli Evropljani započeli glatki napredak postepene sofisticiranosti i prosvetljenja koji je kulminirao, ne slučajno, u slavi Britanskog carstva“, mnogi doživljavaju kao čitalački i naučni izazov. Kad se tome doda da knjiga obiluje čudesnim detaljima, kojima uspešno oživljava pretklasični svet, kao da i umešnost u stilu kojom je napisala izaziva zarazno čitanje, jasno je da malo ko može odoleti ovom preispitivanju tradicionalnih pogleda na prošlost Džozefine Kvin. Mark Danijels je svoj „Klasični svet u malim zalogajima“ zadržao u kvirima antičke Grčke i Rima želeći da sistematično predstavi njihov kosmos: bogove, heroje, heroine i čudovišta, vladare, ratove, filozofsku misao, književnost, umetnost, nauku i pronalaske, uključujući beton koji pominje Džozefina Kvin, ali i hranu za „poneti“ u Pompeji. Sve to u vidu 101. očaravajućeg laganog zalogaja…