Danas

„TEROR“ VLASTI PRED VIDOVDANSKI PROTEST

Policija i BIA pozivaju studente i ratne veterane na informativne razgovore pred zakazane velike demonstracije u subotu, 28. juna

„Teror“ vlasti pred vidovdanski protest je počeo pozivanjem studenata i ratnih veterana na informativne razgovore i hapšenjem studenta Stefana Tomića, kojem se na teret stavlja delo „pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja“, zbog prepiski u grupi.

Ceo scenario podseća na onaj pred protest 15. marta, pa je nejasno do koje granice će vlast ići zarad zastraš ivanja studenata i građana. Troje studenata FPN-a su u prethodna dva dana pozvani na informativni „prijateljski“ razgovor sa policijom, gde su im postavljana pitanja vezana za najavljeni protest, koji se u subotu, na Vidovdan, održava u Beogradu. Ubrzo nakon toga je Bezbednosno-informativna agencija je izvela koordinisanu akciju u kojoj je u gradovima po Srbiji pozivala ratne veterane na informativni razgovore, povodom protesta, kako piše portal nova.rs, pozivajući se na izvore iz nekoliko veteranskih organizacija. Stefan Tomić, student Fizičkog fakulteta, priveden je prekjuče od strane nelegitimisanih lica, dokraja tog dana se nije znalo gde se on uopšte nalazi, na kraju se ispostavilo da je priveden pod sumnjom na terorizam, zbog čega mu je izrečen 48-časovni pritvor. Celokupnoj situaciji su prethodile dojave o bombama, prvo na FPN-u, zatim i na FON-u. Nije izostalo ni oglašavanje Aleksandra Vučića, koji je juče izjavio da na protestu koji su studenti zakazali neće biti dozvoljeno bilo kakvo nasilje učesnika i zapretio da će snage bezbednosti intervenisati, iako se, kako je dodao, tome ne raduje. Slično je ponovio i Miloš Vučević. Petar Gardović, student FPN-a koji je pre dva dana bio na informativnom razgovoru, kaže za Danas da je čin policije, zvanja nekoga na telefon u devet ujutru, da dođe na tzv. prijateljski informativni razgovor pod izgovorom da je razlog toga aktuelna politička situacija u državi nelegitiman. „Samim tim, cilj je zastrašivanja studenata i pokušaj da se izvrši pritisak i represija na nas. Postavljali su nam pitanja za mere bezbednosti na protestu. Koleginicu su, na primer, ispitivali oko ljudi, ko govori na sastancima, traže se imena ljudi. Mene nisu takve stvari pitali, ja sam ih mnogo brže otkačio, ali koleginicu su pitali mnogo dublje stvari“, prepričava Gardović. Dodaje da su se pitanja fokusirala na njihove sastanke, svega kakvi su im planovi, šta žele, šta će raditi, ali ističe da nisu dobili nikakve informacije od ispitivanih studenata. „Ne mislim da je poenta da se zastraše drugi ljudi, mislim da je poenta da se zastraše studenti, a da li će im uspeti – kao i do sada neće“, poručuje Gardović. Advokat Vladimir Terzić navodi za naš portal da BIA, u principu, ne može da nezavisno samostalno hapsi bez policije i tužilaštva. „BIA prikuplja određena saznanja u vezi sa krivičnim delom za koje smatra da je neko izvršilac, potencijalni izvršilac. Međutim, BIA po našem zakonu ne preduzima neposredno ni hapšenje, ni saslušanje, ni ti bilo šta. Dakle, ovde je jednostavno, kako je sve nakaradno, neko preuzeo ingerencije koje mu ne pripadaju“, ukazuje Terzić. Dakle, objašnjava da bi pravi postupak bio da BIA u slučaju sumnje da postoji neki izvršilac tako teškog krivičnog dela protiv države kao što je terorizam, može da obavesti nadležnog javnog tužioca, a nadležni javni tužilac onda naloži policiji da preduzme te određene radnje, pa i samo hapšenje. „Pri čemu policija ne može da hapsi ni u civilu bez legitimisanja i bez saopštavanja prava licu koje li- šava slobode, mora da ga obavesti. Francuski policajci kada vrše u civilu hapšenja, oni stavljaju na rukav plavo-belo-crvenu traku i onda pokaž u legitimaciju i tokom hapšenja, tako bi trebalo isto i kod nas. Ne postoje tajna hapšenja. Policija i kada hapsi u civilu, onda ne hapsi tajno i ne odvodi na tajnu lokaciju osumnjič eno lice“, smatra Terzić. Ističe da mi nemamo Guantanamo, te da je to rezervisano za velike svetske sile, ali kod nas to jednostavno ne postoji. „Niti je po zakonu. Ovaj režim građane gura, bukvalno leđa uz zid, da oni više nemaju gde, nemaju više gde da ustuknu. Jednostavno moraju da krenu napred i da kažu ovako više ne može. Dovode u bezizlaznu situaciju građanstvo koje kaže nećemo da budemo hapšeni, nećemo da budemo držani na tajnim lokacijama, ne želimo da neko ne sprovodi nezakonito prema nama. Ovo nije Čile 1973, 1990. godine. Naš diktator nije Pinoče, mi to nećemo da dozvolimo“, naglašava Terzić. Ocenjuje da će ovi postupci vlasti samo izazvati kontraefekat, jer „građani više nemaju gde da pobegnu“. „Toliko je veliki i ozbiljan pritisak na slobodne građane da prosto moraju da krenu napred. Krenu da se oslobode. Ja ne vidim nijedan pravni mehanizam. Nažalost, ja ne bih trebao to da kažem, ja sam advokat, nego postoji, nažalost, samo politički mehanizam da se ovaj režim dovede u red, odnosno da se skine sa vlasti i da se dovede neko ko će poštovati zakon“, zaključuje Terzić. Politički analitičar Dragomir Anđelković ukazuje da je staro pravilo da kada spin diktatori ne znaju više šta će, oni pribegavaju spin sili, prave se da su jako opasni kako bi pokušali da zastraše one koje na druge načine više ne mogu da kontrolišu…