Oslobođenje BIH

SEAD SEKOVIĆ, PISAC

Uvijek je nedostajao ovjeren papir

Pisac Sead Seković u svojoj priči nas podsjeća na to kako je kad se sistem ogluši o pojedinca, kako nekad, tako i sada; problemi su uvijek isti, neka ruka nam ne dopušta da ostvarimo prava i snove.

Vremenska odrednica – ljeto 1970. Mjesto odvijanja radnje – baraka načinjena za privremeni smještaj nakon što su mudre glave i spretne ruke gradskih otaca vidjele kako imaju u centru Centra parcelu koju će popuniti armiranim betonom i podići u vazduh pet spratova sa dva stana po etaži uz pripadajući podrum i ravan krov koji će isprva glumiti zajedničku terasu, a kasnije biti pretvoren u još jednu stambenu površinu i sve nusprostorije koje se podrazumijevaju uz, pride, pogled na staru Električnu centralu. Papir, olovka, koverta… Glavni lik – otac. Moj otac. Po uzdahu što mu se oteo kad je sjeo za stol nakon nikad mekšeg zatvaranja vrata za sobom, moglo se vidjeti kako je iscrpio sve mogućnosti da se dočepa kvadrature dostojne radnika, samoupravnog pregaoca koji je ostavljao, na kraju i ostavio, leđa po bauštelima. Bio je filovan mjesecima savjetima i smjernicama oko Šta i Kako i on se ponašao kako mu je bilo rečeno, ali džaba. Uvijek je nedostajao ovjeren papir, neki bod na Stambenoj listi, nešto…