Vreme

INTERVJU: VLADIMIR LOJANICA

Zelenilo ne okružuje izgrađeni deo nego ga prožima

“Ako je arhitektura refl eksija vremena i društva u kome nastaje, kada pogledamo oko sebe, po svemu sudeći, predstoji nam ogroman put do ozdravljenja. Ako je uopšte u našem slučaju i moguć, s obzirom na to da smo u civilizacijskom razvoju preskočili i čitave epohe”

Dekan Arhitektonskog fakulteta u Beogradu profesor Vladimir Lojanica na čelu je tima “Proaspekt”, čije je rešenje dobilo prvu nagradu na konkursu za uređenje područja opštine Čukarica, naspram zaštićenog područja Šume Košutnjak. Konkurs, na koji je pristiglo 26 radova, obuhvatio je prostor između ulica Blagoja Parovića, Kneza Višeslava, Miloja Zakića i Vladimira Rolovića, nasuprot Šume Košutnjak, jednog od najznačajnijih zelenih prostora Beograda, sa površinom od oko 85 hektara. Osim pomenute nagrade, najnovije od mnogih nagrada Vladimira Lojanice, povod za naš razgovor su i dešavanja na Beogradskom univerzitetu.
Zadatak vam je bio da izradite programski i prostorni koncept urbane i pejzažne revitalizacije područja koje je izgrađeno, na njemu su razne ustanove – od Avala filma, RTS-a, do Fakulteta sporta i Crkve Svetog Luke. Šta bi, po vašem konceptu, trebalo uraditi sa tim delom grada?
– U veoma opsežnim materijalima temeljno pripremljenog, dobro elaboriranog i dokumentovanog raspisa konkursa (zaista za svaki primer kako bi to inače trebalo raditi), više puta je apostrofirano da postojeća struktura prostora obuhvaćenog konkursom sadrži različite zatečene i nasleđene “slučajne susede” koje pominjete. Jedan od brojnih, slojevitih zadataka konkursa bio je i rešenje međuodnosa ovih jasno profi lisanih entiteta i njihova integracija u gradske tokove na održiv način, uključujući njihovu ekološku revitalizaciju. Naše konkursno rešenje prepoznaje pomenute, različite prostorne zone – ambijentalne celine koje obuhvataju i već izgrađene i degradirane površine. Asfaltirane pristupe, napuštene magacine i postojeću saobraćajnu infrastrukturu. Ove površine tretirane su kao brownfi eld potencijalno interesantne prilike, pogodne za rekonstrukciju i novu izgradnju uz minimalno narušavanje prirodnog okruženja. Ovakvim predlogom rešenja revitalizacije, rekonstrukcije i uređenja postojećih prostornih i funkcionalnih podcelina predlažemo, zapravo, vraćanje trenutno nedostupnog zelenog prostora gradu, kroz njegovo reprogramiranje po principu otvorenog urbanog modula koji bi ovaj deo gradskog, javnog zelenog ambijenta integrisao sa postojećim i dopunio novim savremenim prostorima za kulturne sadržaje, život i rad.
Šta ste, na primer, predvideli sa Avala filmom?
– Naravno da Avala fi lm zauzima potpuno jedinstveno mesto u kolektivnoj svesti i emocijama materijalnog i kulturnog nasleđa nekadašnjeg sedišta domaće filmske industrije. Naš predlog njegove rekonstrukcije ne teži samo građevinskoj obnovi već i prostornoj interpretaciji nasleđa — kao savremenom odgovoru na prošlost, kroz arhitektonski izraz koji inkorporira ovaj nasleđeni duh mesta. U središtu koncepta stoji ideja otvorenog kulturnog centra, zamišljenog kao srce novog urbanog kompleksa. Njegova lokacija, na preseku ključnih pešačkih tokova, čini ga prirodnim mestom susreta, socijalne razmene i boravka. Novi prostori su oblikovani ritmom kretanja i zadržavanja, defi nišući identitet mesta i nudeći neophodne preduslove za formiranje žive, inkluzivne gradske scene. Revitalizacija objekta podrazumeva višeslojnu integraciju sa urbanim kontekstom: kontakt objekta sa tlom je dematerijalizovan i transformisan u produžetak trga — fluidni javni prostor koji briše granice između unutrašnjeg i spoljašnjeg. Fasada je reinterpretirana kroz koncept interaktivnog digitalnog zelenila – spoj tehnologije, održivosti i biološke raznolikosti, a namena novog multifunkcionalnog haba kombinuje scenske umetnosti, fi lmski centar, co-working prostore za kreativne industrije, otvoreni forum, galerijski prostor nove generacije i dr.
Žiri u objašnjenju ističe pejzažnoarhitektonski pristup vašeg rada koji je rezultirao “pokrenutim” gabaritima objekata. Šta to znači?
– To znači da se novi urbani pejzaž oblikuje nenametljivo i propusno stvarajući meki prelaz između prirodnog i izgrađenog. Višeslojna vegetacija štitila bi od vetra i sunca, stvarala povoljnu mikroklimu, a orijentacije objekata i denivelacije terena pažljivo kontrolisale strujanje vazduha i kvalitetno celodnevno osunčanje stambenih prostora. Zelenilo ne okružuje arhitekturu nego je prožima, zadire u njene granice i oblikuje doživljaj ambijenta spolja-unutra. Istovremeno, unutrašnji prostori se otvaraju ka prirodnom pejzažu praveći novi prostorni splet u kome uobičajene podele nestaju a prostor odiše jedinstvenom celinom. Nova struktura se, gledano spolja, jedva primećuje u gustim krošnjama, a iznutra gledano, iz središta grupacije mekano uklopljeni volumeni novih objekata u morfologiju terena “isparavaju” prema šumi.
Deo Čukarice koji je bio projektni zadatak pun je zelenila. Građani često protestuju protiv uništavanja zelenila. Da li su u pravu?
– Jesu. Treba, međutim, kod pominjanja ovog osetljivog pitanja imati nekoliko stvari najpre na umu koje mogu pomoći da se suština ne shvati na pogrešan način. Prvo, predmetno područje se ne nalazi u obuhvatu šumskog područja Košutnjak. Drugo, ovaj lokalitet je tokom poslednjih decenija prešao dug put od pustare, preko periferije pa do spontano izraslog gustog zelenila, koje je trenutno nepristupačno, zaraslo i zapušteno. Ipak i takvo izuzetno je dragoceno jer predstavlja potencijalno prebacivanje šumskog zelenog fonda i na drugu stranu brda. Zato i jesu građani bili u pravu. Treće, u konkursnim podlogama se može naći dendrološki snimak, sa katalogiziranom procenom boniteta i stepena važnosti za svako pojedinačno stablo (svih 14.500), kao i oštra linija koju je interdisciplinarni tim referentnih stručnjaka iz oblasti defi nisao u smislu razgraničenja potencijalne zone gradnje i zone zaštićenog zelenila. Zatim, kako ste i naveli u prvom pitanju, to područje je već izgrađeno, pa je i zona nove izgradnje pozicionirana uz postojeće objekte i infrastrukturu a da nije nagazila pomenutu zadatu liniju razgraničenja. I konačno, protest građana iz razloga koji pominjete od pre pet godina zaustavio je dalji progres plana zasnovanog na tadašnjem projektu. Ovog puta su napravljene studije koje su ušle u dokumentaciju konkursnog materijala, oformljen je renomirani, devetočlani, međunarodni, multidisciplinarni žiri, učestvovalo je 26 timova, izabrano je prvonagrađeno rešenje koje će poslužiti kao osnov za izradu novog plana. Ne može biti zdravije metodologije za novo urbano planiranje, zar ne? To su činjenice, svako drugačije tumačenje, pogotovo možda nekog ostrašćenog kolumniste koje senzacionalistički iskoči iz debelog mraka sa parolom kako konkurs i prvonagrađeno rešenje “urbanizuje šumsko područje Košutnjaka” (da ne parafraziram i druge previše strašne metafore iz tog teksta), duboko je zlonamerno…