Gloria

STEFAN I GORICA MILENKOVIĆ

Ljubav, rad i disciplina

Putujući i nastupajući od malih nogu, violinista Stefan Milenković (48) naučio se važnosti discipline, doslednosti i kontinuiteta. Iste vrednosti nastoji da prenese petogodišnjem sinu Nikoli, iako smatra da je glavni „posao” deteta upravo to – da bude dete.

Prve uspomene iz detinjstva vezuje za toplinu porodice i zajedničke trenutke s roditeljima i bratom. Koje su najlepše uspomene koje nosite iz detinjstva? – Moja prva uspomena na detinjstvo jeste toplina vezana za porodicu – lepi, smešni, emotivno upečatljivi trenuci provedeni s roditeljima i bratom koji mi je bio partner u nestašlucima. Prva letovanja, more, uživanje na plaži, to je oduvek bio jedan veliki događaj u našim životima. U suštini, nemam uspomene iz detinjstva koje nisu u vezi s violinom. Naravno, već i tada kroz maglu, prisutni su momenti nastupa. To je veoma specifičan, rekao bih, intelektualno naporan, emotivan čin kome je jedno dete izloženo. Donekle je i stresno, jer uvek postoje odgovornost i osećaj da treba nešto da uradite pred nekim, i da to uradite dobro. Koje su sličnosti i razlike u odrastanju vas i vašeg sina? – Za sada nastojimo da te razlike budu što manje, ali kao i kod svih ljudi danas, ključna razlika je tehnologija i sve ono što ide uz nju. Danas su deca izložena uticajima koji u naše vreme apsolutno nisu postojali…