Vreme

OČEKUJEM DA MI SE DOGODI NEŠTO NEPRIJATNO

Intervju: Maja Kovačević, dekanka Fakulteta političkih nauka u Beogradu

Često s pravom zameramo Evropskoj uniji da zapravo žrtvuje demokratizaciju i vladavinu prava u našoj zemlji zarad bezbednosti. To su pitanja Kosova, odnosa Srbije sa Rusijom, kao i strah od izazivanja regionalnih sukoba. Međutim, sada se dešava da režim izaziva unutrašnju nestabilnost u Srbiji.

To je jednako opasno, ako ne i opasnije od ovoga čega se inače Evropska unija plaši. Iz tog razloga mislim da će razumeti kako prioritet u ovom trenutku mora da bude unutrašnja stabilizacija prilika u Srbiji. A to znači prestanak zastrašivanja, prestanak govora mržnje, prestanak terora, kao i insistiranje na delovanju pravosudnih organa, tužilaštva, sudova. Kada je pre dva meseca izabrana za dekanku Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Maja Kovačević nije verovala da će morati da brine za bezbednost svojih studenata, ali i za sopstvenu. Ona danas spada među najaktivnije dekane koji brane studente od vlasti. VREME: Kada ste izbrani u februaru 2025. godine, rekli ste da vam je najbitnije da održite stabilnost na fakultetu. Koliko stignete da se time bavite, s obzirom na pritiske vlasti na visoko obrazovanje? – Tačno, jedna od ključnih tačaka mog programa bilo je insistiranje na stabilizaciji fakulteta. Međutim, u ovim vanrednim okolnostima koje niko od nas nije mogao da predvidi, stabilnost se svodi na to da dobro komuniciramo sa kolegama i studentima, ali i sa profesorima na svim instancama. Stabilnost se sastoji u zajedništvu. Na fakultetu zato sada zbijamo redove. Događaji prestižu jedan drugi. Zaista je vrlo teško planirati bilo šta, ali pokazujemo da smo jak kolektiv. Jedan od glavnih ciljeva vlasti nije samo izazivanje podela među studentima već i među profesorima i fakultetima. Zaista mi je jako drago što do toga nije došlo i što smo na visini zadatka.
Pisali ste Evropskoj komisiji o problemima vezanim za odnos vlasti prema prosveti. Kakav odgovor očekujete?
– Pisala sam na stotine adresa u okviru Evropske unije. Više od 30 godina se bavim proučavanjem evropskih integracija i jako dobro poznajem taj sistem. Pisala sam različitim poslanicima u Evropskom parlamentu – svi treba da znaju šta se u Srbiji dešava. Obratila sam se i svim ustanovama koje imaju veze sa obrazovanjem, ali i delegacijama zemalja članica u Briselu, jer su njihovi ambasadori ključni akteri koji pripremaju sve odluke na nivou Unije. Naravno da ne očekujem nikakvo čudo, ali reakcija ima. Mi smo sada ljuti na Evropsku uniju jer smatramo da ne reaguje dovoljno ili dovoljno oštro na neke pojave u Srbiji. Ali ne treba zaboraviti da Evropska unija, uza sve njene mane, jako drži do vladavine prava. Upravo se vladavina prava nalazi u srži studentskih zahteva i zato sam bila sigurna da oni neće ostati nemi. I nisu, a mislim da neće biti ni u budućnosti.
Možemo li da očekujemo nešto od njih?
– Mislim da u prvom koraku možemo da očekujemo da sa većom pažnjom prate šta se ovde događa, kao i da više pažnje usmere na ove naše unutrašnje događaje. Mnogi građani uviđaju u čemu je problem, za to ne treba biti ekspert. Često s pravom zameramo Evropskoj uniji da zapravo žrtvuje demokratizaciju i vladavinu prava zarad bezbednosti. To su pitanja Kosova, odnosa Srbije sa Rusijom, kao i strah od izazivanja regionalnih sukoba. Međutim, sada se dešava da režim izaziva unutrašnju nestabilnost u Srbiji. To je jednako opasno, ako ne i opasnije od ovoga čega se inače Evropska unija plaši. Iz tog razloga mislim da će razumeti kako prioritet u ovom trenutku mora da bude unutrašnja stabilizacija prilika u Srbiji. A to znači prestanak zastrašivanja, prestanak govora mržnje, prestanak terora, kao i insistiranje na delovanju pravosudnih organa, tužilaštva, sudova. To znači insistiranje, ali čvrsto, na izboru novog sastava REM, koji jednom mora da počne da radi svoj posao. Jer skandalozno je ovo što se emituje sa nacionalnih frekvencija.
Nataliju Jovanović, dekanku Filozofskog fakulteta u Nišu, i Vladana Đokića, rektora Beogradskog univerziteta, režim proglašava za oličenje zla. Osećate li se bezbedno?
– Iskreno da vam kažem, očekujem da može da mi se dogodi nešto neprijatno. Ali, s druge strane, dešava mi se i da mi nepoznati građani prilaze na ulici. Ja nisam javna ličnost, nastupam u svojstvu dekana jer mislim da je to moja dužnost. Prilaze mi najrazličitiji ljudi – i inspektori, i policajci. Kažu mi “slažemo se sa vama, hvala vam što to govorite”. Tako da zapravo verujem da režim želi da nas sve zastraši, što je i cilj svih različitih represivnih mera. Dakle, nastoje da zastraše građane kako bi odustali od aktivizma, te borbe za promene i izražavanja nezadovoljstva.
Kako ste reagovali kad je režim zatražio da prijavite studente koji blokiraju fakultete?
– Vlast želi da slomi profesore kako ne bismo bili brana samovolji režima. Svi treba da znaju da ti disciplinski postupci, koje država traži da pokrećemo protiv studenata, u najtežim slučajevima mogu da se okončaju tako što bi neko mogao da izgubi status studenta i bude izbačen sa studija. Sutradan, odmah po ovom zahtevu, rekla sam da neću zvati policiju protiv svojih studenata. Mogu da je pozovem isključivo u slučaju da neko dođe i napadne studente, profesore ili bilo koga drugog. Ali nikad protiv svojih studenata koji su u blokadi – slagala sa ja sa njima ili ne – jer je to njihov način borbe. Mogu da me kažnjavaju fi nansijski i smene sa mesta dekana… Ma neka rade šta god hoće, ali ja to neću učiniti. Uz studente smo. Čitav Beogradski univerzitet od početka smatra legitimnim studentske zahteve. Da se razumemo, postoje razlike oko toga da li su blokade najbolje rešenje. Najviše bismo voleli da oni budu društveno aktivni i bore se za ostvarenje svojih ciljeva, ali da zbog toga ne izgube godinu. To bi iz naše profesorske perspektive bilo idealno rešenje. U tome nas ne slušaju, ali mi ne možemo da utičemo na to…