Danas

MIŠA BRKIĆ - BARBER SHOP

Uloga gulaša u hajka ekonomiji

Počelo je. Srbija ulazi u period hajka ekonomije. Loše se piše kompanijama i njihovim vlasnicima. Svako ko nije „na liniji“ partije i predsednika države rizikuje, za početak, medijsku satanizaciju a kasnije i druge mere osvetničke ruke koja će ih kazniti za neposluh i ugrožavanje narodne sreće.

Neka im je bog u pomoći. Kao ogledni primer za početak histerične hajke targetiran je – kapitalac, MK grupa i njen pokojni osnivač/vlasnik Miodrag Kostić, odnosno naslednik Aleksandar Kostić. U režimskim medijima 23. septembra pojavila se paškvila anonimnog autora, očigledno pisana „u centrali“ i distribuirana partijskim kanalima u medije širom zemlje (od Kikinde do Vranja). Tema je „vruća“ – briga za potrošački narod koga vlada Srbije štiti od bahatih tajkuna tako što je donela donela uredbe „o ograničenju marži i smanjenju cena“ da bi zaštitila građane od divljanja tržišta.
Ali, uredbe izgleda ne važe sa sve podjednako, kako izveštavaju režimski mediji, što su na licu mesta, to jest u samoposluzi, utvrdili (naravno) anonimni ali nezadovoljni građani „širom Srbije“. Ti građani pitaju se kako je moguće da neko bude toliko bahat i bezobrazan da, uprkos svim uredbama Vlade Srbije o smanjenju marži i zaštiti potrošača, i dalje „dere kožu s leđa“ građanima svojim cenama. A taj neko je… Karneks, industrija mesa u vlasništvu MK grupe. „Građani/potrošači“ otkrili su i dojavili na nadležno mesto „šokantne“ primere „dranja kože“. Očigledni primer je – Karneksov gulaš u konzervi koji košta 600 dinara, pa su revnosni „analitičari“ izračunali da prosečnoj porodici sa četvoro članova ako hoće ceo mesec da jede samo gulaš treba 74.000 dinara. Ko li je još ručao gulaš svaki dan u godinu dana? Ali, nije gulaš jedini problem. I pasulj u konzervi od 400 grama košta 317 dinara. Istraga je pokazala da Karneks sistemski „dere kožu“ potrošačima jer i „paštete, viršle i kobasice koje su nekada bile deo svakodnevne trpeze običnog čoveka sada se prodaju po cenama koje prevazilaze premium proizvode, dok je kvalitet, kako sami potrošači pišu, odavno pao ispod proseka“.
Zaključak „inspekcije“ je da Karneks, kao deo MK grupe, bahato ignoriše uredbe i umesto da spuste – oni podižu cene“ i otuda je bes naroda opravdan „jer veruje da je tajkunima sve dozvoljeno. Ako je mogao da kupi tri šećerane za tri evra, što ne bi mogao i da diže cene kada ih svi ostali spuštaju“. Opaaa, sad su u igri i šećerane. Ovo već miriše kao SOS poziv naroda na intervencionističke mere predsednika države. A obračun s Miodragom Kostićem nastavlja se pričom o kontroverznoj prodaji tri šećerane koje su kao strateški resursi Srbije dati u bescenje politički podobnom tajkunu, što je bio početak njegove imperije. Usput, „narod“ negoduje jer Kostićev Karneks i šećerane enormno zagađuju zemljište, reke i vazduh. „Dok se narod pita kako da plati gulaš 600 dinara i paštetu od 80, Karneks u 2024. godini beleži ukupne prihode od čak 10.785.868.000 dinara“, konstatuju „nezadovoljni građani“, a autori paškvile dolivaju ulje na vatru: „Umesto da pokaže odgovornost i smanji cene, kompanija nastavlja da ih diže u nebesa, ne obazirući se ni na uredbe Vlade ni na očaj građana. To je prava slika poslovne filozofije MK Group – profit iznad svega, narod na poslednjem mestu“, uz zaključak kako je „Karneks ogledalo tajkunske Srbije“ i maska za izvlačenje para. To je već ozbiljna optužba na račun jedne od dve najveće privatne kompanije u Srbiji.
Ko je vičan čitanju između redova mogao bi da zaključi kako je ovo poruka vlasti „neka se spreme ostali“ jer, kako piše u cirkularnom pismu iz partijskog centra, nema opravdanja za izvlačenje para. „Ili im je tako dopušteno, ili su tako navikli i veruju da su iznad svih“. Zvuči li ovo kao još jedan poziv predsedniku države da interveniše i zaštiti narod od tajkuna? Cirkularno pismo iz partijskog politbiroa naprednjaka, maskirano navodnom istragom potrošača i široko plasirano kroz režimske medije, opasan je presedan koji promoviše hajka ekonomsku politiku u kojoj partija i mediji određuju i cenu gulaša. To je doslovce prepisana tipična sovjetska, kubanska, severnokorejska… najava obračuna s biznismenima koji se bogate na grbači trudbenika. Populistička histerija stvara nesigurnost i neizvesnost u poslovnim krugovima i guši svaki preduzetnički potez. Pri tom, neskriveno se manipuliše činjenicama. Primera radi, Vlada Srbije donela je uredbu o ograničavanju marži ali ne i o smanjenju cena (kako piše u cirkularnom pismu poslatom medijima), ali se taj podatak namerno ističe kako bi se podigao značaj Vladine uredbe.
To znači da Karneks ima pravo da kao proizvođač formira cenu svog proizvoda u skladu s proizvodnim troškovima. U tom kontekstu, dopis se može tumačiti i kao pritisak na proizvođače da smanje cene, bez obzira na troškove a ne na trgovce. Cirkularno partijsko pismo izazvaće strah kod proizvođača i poremetiti tržište. Zato vlast mora hitno da demantuje bilo kakvu povezanost sa tom antitržišnom svinjarijom i da se ogradi od nje kao nedopustive anomalije u tržišnoj privredi. U suprotnom, vlasnicima privatnih proizvodnih kompanija loše se piše. Tako posmatrano napad na Karneks nije slučajno orkestriran. Ako pod političkim pritiscima poklekne najveća kompanija i vlast slomije moćnog biznismena, to je putokaz za manje preduzetnike (da cene svojih proizvoda formiraju na osnovu računice vladajuće partije) i poruka da će njih vlast lakše slomiti. Za napad nije slučajno izabrana MK grupa i njen osnivač. Miodrag Kostić bio je populistička moneta za potkusurivanje svih vlasti posle ubistva premijera Zorana Đinđića. Dok je bio živ, Kostić je spretno balansirao („MK grupa je tanker koji ne menja pravac tako lako ni kad uleti u oluju“, imao je običaj da kaže), pravio zdrave kompromise i uspevao da zaštiti kompaniju od naprednjačkih kabadahija. Otadžbini je ostavio prvu veliku zadužbinu u novijem dobu – Palatu nauke, čija je vrednost prevazilazila 25 miliona evra.
Cirkularno pismo iz naprednjačkog politbiroa, predstavljeno kao „krici i odjeci“ nezadovoljnih potrošača, prvi je veliki i ozbiljan atak na MK grupu posle smrti Miodraga Kostića. Taj udar nesumnjivo može naštetiti poslovnim interesima Grupe i zato je prvo veliko iskušenje za mladog naslednika poslovne imperije Aleksandra Kostića, za koga, inače, njegove kolege i nezavisni posmatrači imaju samo reči hvale za vođenje tog velikog privrednog tankera…