Danas

POTREBNA, ALI NEMOGUĆA SAGLASNOST ZEMALJA ČLANICA

Da li će EU „personalizovanim sankcijama“ kazniti odgovorne za nasilje nad demonstrantima u Srbiji

Predsednik Srbija centra (SRCE) Zdravko Ponoš je, govoreći na panelu koji je u Briselu organizovao Centar za Evropske studije politika (CEPS), izjavio da odgovorne za nasilje nad studentima i građanima treba podvrgnuti personalizovanim sankcijama koje bi podrazumevale i zabranu ulaska EU.

Objasnio je da pre svega misli na komandante jedinica koje su učestvovale u policijskoj brutalnosti tokom protesta i koji su prekora- čili zakonska ovlašćenja. O reakcijama EU prema režimu Aleksandra Vučića govori se od samog početka političke krize u Srbiji, međutim konkretni potezi i dalje izostaju. U javnosti se često isticala pasivnost Brisela, koju mnogi povezuju sa geopolitič- kim interesima. Analitičari ukazuju i na pad popularnosti EU među građanima Srbije, pri čemu, kako ističu, pasivnost Brisela značajno doprinosi tom trendu. Srbija ostaje važna interesna sfera EU, a pad podrške evropskim integracijama daje aktuelnom režimu prostor da menja spoljnopolitič ki kurs i otvara vrata većem uplivu ruskog i kineskog uticaja, čega se Brisel pribojava. Naši sagovornici ukazuju da je malo verovatno da će predlog lidera stranke SRCE prerasti u realnost.
Naim Leo Beširi kaže za Danas da Ponoševa poruka u Briselu o personalizovanim sankcijama za odgovorne za policijsku brutalnost u Srbiji jasno ukazuje na jedan instrument kojim EU već raspolaže. „EU se više puta služila ovim instrumentom. Najpoznatiji primer je Belorusija, gde su nakon gušenja protesta 2020. godine sankcionisani brojni komandanti policije i drugih bezbednosnih službi. Njima je onemogućeno putovanje i korišć enje finansijskog sistema EU, što je makar delimično smanjilo njihovu slobodu delovanja. Slične mere EU je primenjivala i u Ukrajini 2014. godine, kada su sankcionisani visoki funkcioneri zbog represije nad demonstrantima na Majdanu“, podseća Beširi, istič ući, međutim, da je efikasnost takvih sankcija ograničena. Kako navodi, u Belorusiji ovakve mere nisu dovele do demokratizacije režima, ali su imale simboličku težinu, imenovani su i izolovani oni koji su direktno odgovorni.
U nekim slučajevima, poput Zimbabvea ili Mjanmara, Beširi navodi da su personalizovane sankcije pomogle da se vlastima suzi manevarski prostor i pošalje signal međunarodne zajednice da se nasilje neće tolerisati. – Sankcije ne menjaju režim preko noći, ali uvode ličnu odgovornost tamo gde domać i sistem zataji. U slučaju Srbije, pitanje je koliko je realno da EU na to pristane – kaže. On objašnjava da sankcije mora da usvoji svih 27 država članica jednoglasno, podsećajuć i da neke od njih već pokazuju sklonost da budu tolerantnije prema vlastima u Beogradu zbog sopstvenih geopolitič kih interesa. Pored toga, napominje, Brisel je do sada bio obazriv, jer se pribojava da bi oštriji potezi mogli da gurnu Srbiju još bliže Moskvi ili Pekingu, te da se iz tog razloga za sada može očekivati da sankcije budu više u formi pretnje ili signala, nego konkretne odluke.
– Ako bi do njih ipak došlo, posledice bi bile višeslojne. Pogođ eni komandanti izgubili bi pristup EU, što bi im ozbiljno otežalo privatne i poslovne aktivnosti. Vlast bi pretrpela reputacionu štetu jer bi prvi put međunarodna zajednica imenovala i kaznila konkretne ljude za represiju. Društvo bi, međutim, moglo da bude izloženo novoj propagandnoj ofanzivi vlasti, koja bi takve mere predstavila kao napad na Srbiju, a ne na pojedince. U tom smislu, sankcije ne bi odmah rešile problem nasilja, ali bi otvorile važan prostor, pokazale bi da u Evropi postoji spremnost da se imenuju odgovorni i da se brutalnost ne može tolerisati bez posledica…