Danas

SUDBINA UISTINU NE POSTOJI, POSTOJE SAMO ŽIVOTNE PRIČE

Francuska književnica Elijet Abekasis, o romanu „Sefard“ i iskustvu žene sefardskog porekla u današnjem društvu, Maroku, Strazburu…

Estera Vital je bila kćerka Mojsija Vitala i unuka Sadije Vitala iz Fesa. Uprkos tome, Estera Vital je bila Francuskinja. To je prvo što treba reći, jer je ona bila rođena u Francuskoj, govorila je francuski i ponašala se kao Francuskinja.

Otud i njen način razmišljanja, kritička ćud, usiljenost, prividna ljubaznost, samoironija obojena cinizmom, uzdržanost, individualizam, nepoverenje prema drugima, samoomalovažavanje, hronična depresija, i gomila drugih stvari koje su njoj bile prirodne. Ovako počinje glavno poglavlje koje čitaoca uvodi u roman „Sefard“ francuske spisateljice Elijet Abekasis, koji je nedavno u svojoj biblioteci „Gral“ objavila beogradska izdavač ka kuća Clio, u prevodu Sanje Kosanić sa francuskog jezika. Prateći život svoje glavne junakinje Estere Vital, Elijet Abekasis u ovom romanu otvara više tema koje se međusobno prepliću u dugom vremenskom intervalu od prošlosti do sadašnjosti i teško da se u tom prepletaju usaglašavaju, mire i sažimaju. Tegobne su same po sebi – tradicija, religija, patrijarhalnost, autoritarni konzervativizam, fanatičnost, predrasude i sujeverje… A još ih tegobnije doživljava glavna junakinja koja se koprca u njihovoj zamci, pokušavajuć i da se otrgne, osamostali i izbori za sebe kao autentičnu ličnost. Pritisnuta njima, Estera Vital se trudi da izlaz pronađe u ljubavi. Da li je to pravo rešenje? I šta je sputava u samoostvarenju? Odrasla je u konvencionalno strogoj porodici sefardskih Jevreja koja je iz Maroka došla u Francusku. Svesna je da su se u njoj uskomešali celi jedan multikulturalni svet, više identiteta koje treba usaglasiti i pomiriti se sa njima. Roman nas upoznaje ne samo sa ličnim dilemama glavne junakinje, već nam osvetljava upravo taj svet, sa posebnim osvrtom na sefardsku istoriju, kulturu, na baštinu, na običaje na kojima se istrajava i dan-danas. Kada se „Sefard“ pojavio 2009, on je odmah probudio veliko interesovanje čitalaca i dobio pohvale književne kritike. Pored rafiniranog stila i uzbudljivog pripovedanja, ovo delo otvara jedan ne toliko poznat život sefardskih Jevreja, njihovo viševekovno duhovno nasleđe, verske uzuse, i prakse. Autorka Elijet Abekasis (Strazbur, 1969) francuska je spisateljica i filozofkinja marokansko-jevrejskog porekla. Objavila je više od deset romana među kojima se izdvajaju „Kumran“, „Jedan srećan događaj“ i „Tajna doktora Frojda“. U vreme dok je elektronskom poštom rađen ovaj ekskluzivni intervju završavala je pripreme za svoj najnoviji roman „Ulica Ulm, broj 45“ (45 rue džUlm), čiji je izlazak predviđen za 8. oktobar ove godine i u kojem se „sa nežnošću, i blagim humorom“ priseća svojih studentskih dana u Parizu. Na pitanje: „Može li se reći da je ‘Sefard’ autobiografska knjiga?“, Elijet Abekasis za „Danas“ kaže:
– Da. „Sefard“ zaista jeste autobiografska knjiga. Bila sam inspirisana istorijom moje porodice, koja je poreklom iz Maroka. Moj otac je iz Kazablanke, moja majka iz Marakeša, a njihove životne priče bile su te koje su me nadahnule da napišem ovaj roman. Kao moja junakinja Estera, plod sam više kultura: svi mi imamo brojne identitete. Kao Estera, i ja sam rođena u Strazburu, od marokanskih roditelja. Oboje su postali univerzitetski profesori, otac je predavao filozofijua majka je specijalizovala dečju psihologiju. Moj otac, Arman Abekasis, jedan je od najvećih savremenih stručnjaka za jevrejsku versku misao i autor je brojnih knjiga. Studirala sam u Parizu, na univerzitetskoj Višoj redovnoj školi u Ulici Ulm, predavala sam filozofiju na univerzitetu pre nego što ću početi da pišem, nenadano se udala za marokanskog Jevrejina, sa kojim imam dvoje dece i od kojeg sam se razvela. Ali uvek sam vrlo blisko povezana sa svojim jevrejskim sefardskim korenima…