Ekspres

BEOGRADSKA ČARŠIJA (4)

Uramljena menica

I u vreme kada je najveći deo njegovog života već smatran bivšim, gospodin Tasa Stojadinović je u svom stanu, u beogradskoj Molerovoj ulici, ljubomorno čuvao jednu uramljenu i na zid okačenu menicu.Taj dokument je veoma davno, još uoči balkanskih ratova, potpisao u zalog ortakluku i prijateljstvu sa gospodinom Milanom Tomić

Na menici je zapisano da je potpisnik te 1909. godine, od svojih principala, čuvenih beogradskih trgovaca gospode Tanaskovića i Bogdanovića, pozajmio pet hiljada dinara u srebru. Novac je uložen u zajedničko preduzeće koje su on i Milan Tomić osnovali, a kada je, dve godine kasnije, taj dug vratio, menicu je, kao potvrdu da se u svome samopouzdanju sasvim dokazao, uramio i okačio na zid da mu stalno bude pred očima. Njih su dvojica i posle 1949. godine, tada već kao bivši, konfiskovani i progonjeni rentijeri i trgovci, i dalje bili nerazdvojni drugovi, međusobno bliži no što su to bivala rođena braća – piše Ljubiša Nikolin u dragocenoj studiji „Beogradska čaršija“. U Karađorđevoj ulici, u kojoj je tokom prošlog veka počelo da kuca trgovačko srce Beograda, vezano kao uz arteriju za obližnju reku Savu, bilo je mesto na kome su počinjale zajedničke uspomene koje, po pravilu, nisu naglas priznavali ostareli i razbaštinjeni kapitalisti – bivši vlasnici veletrgovine „Tomić i Stojadinović“. Gospodin Tasa je odavno znao da je njegov ortak Milan rođen u Valjevu 1877. godine. Dečak je završio osnovnu školu u Valjevu, ali posle drugog razreda gimnazije, u Beograd je došao…