Danas

MIŠA BRKIĆ - BARBER SHOP

Ko je hteo da kupi NIS

Za neki dan, eto nam ponovo teme o sankcijama i sudbini NIS-a. Približava se 27. jun kad ističe dvomesečni moratorijum na sankcije domaćoj naftnoj kompaniji u većinskom vlasništvu ruskog Gasproma.

Čini se kao da se ništa nije primenilo od aprila. Ali izgleda samo za neupućene. U javnosti se od januara špekulisalo s raznim varijantama šta uraditi s ruskim većinskim vlasništvom u NIS-u koje je uzrok sankcija američkog Ministarstva finansija. Spominjalo se od tada nekoliko opcija – nacionalizacija, prodaja (viđeni su raznih kupci), stečaj… A onda je, prema dva kredibilna izvora, ruski predsednik otkrio još jednu zanimljivu opciju. On je pozvao u Moskvu srpskog kolegu na proslavu Dana pobede nad fašizmom 9. maja i u razgovoru u četiri oka obavestio ga o intrigantnom planu o čijoj je sadržini dobio poverljive podatke od svojih službi iz Beograda. Službe su obavestile predsednika Rusije da su taj plan osmislili jedan visokopozicionirani srpski zvaničnik i njegov bliski rođak sa ciljem da preuzmu (kupe) većinski ruski udeo u NIS-u. Ruski predsednik upoznao je srpskog gosta da je u taj plan preuzimanja ruskog udela u NIS-u uključen (saglasio se) diplomatski predstavnik jedne strane države, da je pomoć za fingirano pokriće cele operacije ponudila jedna evropska država, prijateljski nastrojena prema Srbiji, i da je prećutna saglasnost stigla i iz pojedinih krugova srpske opozicije. Ruski predsednik je tog 9. maja u razgovoru u četiri oka s predsednikom Srbije još jednom decidirano ponovio da Rusija ne namerava da prodaje svoj udeo u NIS-u. Istovremeno, srpska strana upozorena je da se ne igra vatrom pa su joj tim povodom predočene moguće posledice (gotovo u vidu ultimativnih zahteva) ukoliko se posao oko neprijateljskog preuzimanja nastavi. Da bi pokazao koliko je ozbiljan, ruski predsednik nije odobrio Beogradu novi desetogodišnji gasni aranžman nego je na četiri meseca (do kraja septembra) produžio važenje starog gasnog aranžmana sa Srbijom (rok istekao 31. maja) pod postojećim uslovima dok se ne ispregovaraju uslovi isporuke i plaćanja prema novom desetogodišnjem ugovoru. Dotle ruski predsednik treba da se uveri da li je srpska strana ozbiljno shvatila upozorenje o obustavljanju plana za preuzimanje NIS-a. Bio je to vruć ruski šamar prijateljima iz Beograda, a njima je na obrazu ostala poruka „dalje ruke od NIS-a“. Srpskom predsedniku preostalo je samo da izrazi očekivanje kako će Rusija u novom aranžmanu (makar i na tri godine, kako reče direktor Srbijagasa) nastaviti pod istim povoljnim, cenovnim i količinskim, uslovima da prodaje gas Srbiji. Posle ovakvog fijaska u Moskvi, analitičari u Beogradu primetili su da verovatno postoje politički i ekonomski razlozi zbog kojih Srbija nije dobila dugoročni ugovor. Nedugo po povratku srpskog predsednika u zemlju, Moskva je kao drugo upozorenje ponovo spinovala priču o snabdevanju Ukrajine oružjem iz Srbije. To je izazvalo veliku pozornost evropskih i regionalnih političkih krugova. Reakcija Moskve bila je vrlo oštra iako je vest već ranije objavljena i korišćena. Ruska obaveštajna služba objavila je da „srpska vojna industrija pokušava da puca Rusiji u leđa“ izvozom municije Ukrajini uprkos tome što se Srbija deklarisala kao vojno neutralna. A srpska strana, stavljena na nove muke, nemušto se i ovog puta branila. Mesec dana posle moskovskog održan je i beogradski sastanak čiji je predmet razgovora bio Naftna industrija Srbije. O toj temi razgovarali su srpski premijer Đuro Macut i ?iril Tjurdenjev, generalni direktor NIS-a. Tema razgovora je, prema šturom saopštenju, bila standardna i uobičajena – „aktuelna energetska situacija i stabilnost snabdevanja sirovom naftom i naftnim derivatima“. Ali, samo jedna citirana rečenica premijera Macuta otkrila je intrginantnu pozadinu i dramatičnost susreta. U saopštenju iz premijerovog kabineta potencirana je Macutova rečenica: „Država (Srbija, prim.nov.) neće preduzimati nikakve korake u vezi Naftne industrije Srbije bez saglasnosti ruskih partnera“. Dakle, „nikakve korake“. Ne samo korake u alternativnim pravcima snabdevanja i nabavci gasa nego „nikakve korake“, uključujući i ambicije o „svojinskoj transformaciji“ ruskog udela u NIS-u. I dala časnu reč da ništa neće raditi bez saglasnosti Moskve, odnosno ruskog predsednika. Indikativno je da je tako važna tema spuštena, što se tiče sagovornika, za stepenicu niže – na premijera i direktora NIS-a. S obzirom na značaj teme bilo bi logičnije da su o nepreduzimanju nikakvih koraka u vezi NIS-a bez saglasnosti ruskih partnera razgovarali srpski predsednik i ruski ambasador u Beogradu. Ali, izgleda da nekome nije bilo stalo da javnost počne da propituje kakvi bi to mogli biti sumnjivi koraci srpske strane…