Ekspres

INTERVJU: MIKAN ANIČIĆ, AKADEMSKI SLIKAR

Svako u sebi nosi parče kosmosa

Umetnik je Hermes, on je glasnik bogova, on samo objašnjava šta nas okružuje i šta nas čeka. Kao nekakav instrument isuviše prenaglašenom osećajnošću koja zatreperi, to je kao nekakva lampica koja naglašava, pojašnjava i predviđa ono što će se desiti, što može da bude opasnost i da ukaže na to.

„Ja sam biološki, mentalno, moralno Mačvanin, ali spoznajno profesionalno ja sam Parižanin. Kada sam sam sa sobom, onda sam Mačvanin, a kada sam u društvu onostranih koji se time diče i koji pripadaju nekim drugim krugovima, onda sam i ja Parižanin. Jer iskustvo i znanje koje sam tamo stekao nisam mogao steći ovde ni pod kakvim uslovima jer sam bio na likovnoj akademiji koja to nije pružala. Moj pokojni profesor Miloš Bajić mi je to jednom i rekao, u mom očajanju kako ne mogu da naučim na Akademiji ništa od onog što me interesuje. Rekao je – Mikane, jednu ćeš stvar samo naučiti ovde na Akademiji, a to je – kada odeš u Pariz i stigneš vozom, stići ćeš na Gar de Lion. A Akademija te nauči da kada stigneš na Gar de Lion ne ostaneš tu sa našim gastarbajterima i da se raspituješ gde možeš da nađeš neki smeštaj ili posao, da zaradiš neke pare da bi opstao tamo, nego ćeš pravac da ideš u Luvr. I to je tačno. To je najlepša definicija uloge Akademije ovde.“…