Oslobođenje BIH

OČIGLEDNA EKSPLOATACIJA NOSTALGIJE

Suvišno i jedva zanimljivo

Utisak koji se na kraju svega napisanog nameće jeste da je već sada neophodno da se filmski autori odmaknu od zavodljive popularnosti nastavaka i okrenu bilo kakvom pokušaju autentičnosti.

U skupinu filmova koji su obilježili jednu generaciju traumatizirajući je sasvim sigurno ulazi “Final Destination” horor franšiza, sa uvijek zanimljivim i kreativnim načinima za prevariti smrt koja je došla po glavne junake. Za razliku od “Vriska”, “Noći vještica” ili “Zle smrti”, ovdje se protagonisti suočavaju sa samom smrću, u borbi koju je nemoguće dobiti: ne samo da je ona neizbježna nego i redovno brutalna, ali to nije spriječilo brojne reditelje da na spomenutoj premisi naprave šest filmova – svi su bili pristojno komercijalno uspješni iako je većini nedostajalo istinske kvalitete. Transgeneracijska trauma Devon Sawa, koji panično izlazi iz aviona jer je imao viziju prema kojoj će svi poginuti, scena je urezana duboko u sjećanje gledalaca koji i danas sa paničnim strahom skreću u drugu traku na putu kada ispred sebe vide kamion natovaren balvanima. Sve su to zloglasne slike zbog kojih je “Final Destination” franšiza zavrijedila pažnju (horor) publike. Ipak, sa svakim filmom kao da se odgađalo neizbježno…