Novi Magazin

ŽIVETI S NASILJEM

Šta je ponudio najznačajniji domaći teatarski festival – Sterijino pozorje

Sterijino pozorje, najznačajniji domaći teatarski festival, uspelo je ovog proleća da se održi, i to 70. put. Najznačajniji, jer je posvećen domaćoj drami, a uspeh održavanja i opstanka predstavlja činjenica da od početka godine svedočimo izostanku ili odlaganju gotovo svih važnih kulturnih manifestacija u zemlji.

Stvaranje istorije/ menjanje budućnosti, podnaslov ovogodišnjeg festivala, sugeriše mutnu nadu da će se stvari promeniti, na bolje.
TRI PRAIZVEDBE:
Takmičarski program ponudio je pet domaćih predstava i četiri iz regiona, od toga tri praizvedbe. Jezik kopačke Filipa Grujića i Ivana Ergića, produkcija Zagrebačkog kazališta mladih u režiji Boruta Šeparovića, kroz fenomen profesionalnog fudbala daje anamnezu mehanizma u kojem vrhovni bog, profit, uništava jednu od najdragocenijih ljudskih osobina – sposobnost igre. Fragmentarne strukture, u maniru stilizovanog hiperrealizma, koristeći audiovizuelni medij, ističe pritiske i nasilje u sportu. Autorski projekat Borisa Liješevića – Naličje, nastao je radioničarskim radom sa glumcima Crnogorskog narodnog pozorišta. Predstavlja živa iskustva u sudaru sa korumpiranom državom, u kojoj cvetaju narkomanija, prostitucija, kocka… tužno lice posttranzicijskog, razorenog društva, dobro nam poznato. Matjaž Berger dramatizovao je i režirao Beogradski trio Gorana Markovića, u koprodukciji pozorišta iz Novog Mesta i Cankarjevog doma iz Ljubljane. Reč je o pseudodokumentarističkom narativu, sa elementima političkog trilera, koji se bavi političkim nasiljem vezanim za Rezoluciju Informbiroa i životom zatočenica u logoru na Svetom Grguru. Somborska predstava Izuzeti Đorđa Petrovića, u režiji Mije Knežević, polazi od nikad dovršene priče o ukradenim bebama iz porodilišta da bi pružila jedan mogući scenario. Osim ličnih motiva, akcentuje se korumpiranost policije, sudstva, državnih službenika, kao i ćutanje svedoka. Lazarevački PULS teatar producent je autorskog projekta Zlatka Pakovića Srpskoj omladini, Dimitrije Tucović. Prepoznatljivim postupcima i poetikom govori se o nasilju države, vladavini novca, neosetljivosti bogatih i moćnih, potlačenosti sirotinje, Ribnikaru, crkvi, porobljenoj državi i neophodnoj pobuni. Brehtijanski, fragmentarno, uz muzički kompleksne songove.
NOVA TUMAČENJA KLASIKA:
Komad Iskupljenje novosadskog Srpskog narodnog pozorišta, po romanu Branimira Šćepanovića, u dramatizaciji Slobodana Obradovića i režiji Veljka Mićunovića, na tragu je kamijevskih egzistencijalističkih tema, sa kafkijanskom atmosferom. Sukob pojedinca i društva, politička hipokrizija i pritisci, protagonistu prisiljavaju na odricanje od sopstvenog identiteta, kao jedinu mogućnost za izbavljenje. Bojana Lazić režirala je predstavu Niko nije zaboravljen i ničega se ne sećamo po romanu Mirjane Drljević, a izveo ju je ansambl beogradskog Ateljea 212. Ovaj detektivski novobeogradski noar prati istragu o tri nestale devojke, povezujući ga sa ratovima 1990-ih godina. Reč je o posledicama nikad izgovorenih trauma, kulturi zaborava i prećutkivanja, asocirajući na grčku tragediju po kojoj grehove otaca plaćaju sinovi. U ovom slučaju prokletstvo se prenosi na majke i ćerke, s obzirom da majke i jesu najveće žrtve svih ratova. U selekciji su i dva nova tumačenja klasičnih naslova, Sveti Georgije ubiva aždahu u izvođenju ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Nušićev Narodni poslanik skopskog Makedonskog nacionalnog teatra. Jezikom matematike, u takmičarskom programu viđene su tri dramatizacije, dva autorska projekta, dva klasična naslova i samo dve nove drame.
KRUGOVI:
Ovogodišnji program Krugova doneo je tri predstave. Otac, Kći i Duh Sveti zagrebačkog Kazališta Kerempuh prema tekstu Mate Matišića, režirao je Januš Kica. Sastavljenu iz dva odvojena i različita dela, dramu povezuju samoubistva tinejdžerki. U prvom samoubistvo je posledica silovanja, s tim da se taj motiv se otkriva tek na kraju. Zaplet se vodi oko Isusovog pojavljivanja u vidu SMS poruka i čuda koja čini. Samoubistva u drugoj priči ostaju nerazjašnjena, pokrećući čitavu seriju teorija zavere koje se sručuju u gledalište, do apsurdne priče o Melaniji Tramp koja živi u ludnici, dok njena robotizovana zamenica stoluje u Beloj kući..