Vreme

ISTRAŽIVANJE: SOKOJ

Monopol nad muzičkim autorima

Jedina organizacija u Srbiji koja u ime muzičara naplaćuje naknade za korišćenje muzike od emitera i potom ih muzičarima raspoređuje godinama izaziva kontroverze u javnosti. Nezadovoljstvo njenih članova eskalira zbog malih, a ponekad i dvocifrenih dinarskih isplata za najslušanije hitove.

Za to vreme, Sokoj svojim zaposlenima isplaćuje plate i do tri puta veće od prosečnih, niže nekretnine, investira novac organizacije mimo pravila – sve to vodeći se nevažećim statutom. “Odjebite Sokoj, prijavite svoju muziku u katalog i zaradite neki dinar”, piše na svom Fejsbuk nalogu grupa S.A.R.S 2012. godine. Četiri godine ranije, uprkos činjenici da je njihova pesma Buđav lebac bila najslušanija pop numera na Jutjubu u okviru srpsko-hrvatskog govornog područja, Sokoj im je na ime autorskih prava za 2008. isplatio svega 16,5 dinara. Inače, Sokoj je jedina organizacija u Srbiji koja od korisnika muzike (emitera, ugostiteljskih objekata, bioskopa, javnih izvođenja) prikuplja autorske naknade i jednom godišnje ih isplaćuje autorima i drugim nosiocima autorskog prava (tekstopisci, aranžeri). Ova kolektivna organizacija uživa monopolski položaj još od 1950. godine, a dozvolu za obavljanje delatnosti dobija od Zavoda za intelektualnu svojinu. Izrevoltiran ovim obračunom za svoj hit, S.A.R.S. je 2009. održao koncert u Studentskom kulturnom centru za koji je karta simbolično iznosila – 16,5 dinara. Deo članova se ubrzo nakon toga iščlanio iz ove organizacije iako to znači da neće ni dobijati naknade od emitovanja, budući da ne postoji alternativa Sokoju. Iz Sokojeve Službe za međunarodne pravne poslove navode da je ovaj primer “deplasiran i zastareo”, te da se koristi “zbog svoje bombastičnosti”. Međutim, frontmen grupe S.A.R.S. Žarko Kovačević u razgovoru za ovaj tekst potvrdio je da se situacija nije mnogo promenila. “To s Buđavim lepcem je bio skandal. Naredne godine se svako od autora u bendu popeo na par stotina evra, što pokazuje da izgleda urodi plodom samo kada napraviš dovoljno veliku buku, ali to je i dalje daleko od onoga koliko bi trebalo da bude”, smatra muzičar i opisuje Sokoj kao Pandorinu kutiju. Ova grupa, međutim, jedna je od retkih koja se godinama javno buni protiv Sokoja. Mnogi se na ovo ne usude jer se Sokoj, po svemu sudeći, postarao za to. Rukovodstvo je donelo pravilnik prema kom bi svako javno kritikovanje moglo da dovede čak i do izbacivanja iz članstva. Osim toga, Sokoj se potrudio i da sakrije mnoge delove svog poslovanja. Tako čak i glavni njihov zadatak – deljenje novca od emitovanja muzike autorima – jedna je od poslovnih tajni. Ovo znači da autori ne znaju kome je koliko novca pripalo, pa se samo mogu nadati da im je dodeljeno koliko su zaslužili. Konačno, dok se autori žale na male naknade, zaposleni u Sokoju nemaju takvih problema. Zarade su im prethodnih godina porasle za 50%, pa sada zarađuju više od 260.000 dinara, odnosno 440.000 kada je reč o direktoru Dejanu Manojloviću, pokazuju fi nansijski izveštaji za 2023. godinu. Ipak, ono što naši sagovornici ističu kao vrhunac lošeg rukovođenja ovom organizacijom jeste činjenica da se Sokoj u svom poslovanju već četiri godine vodi nevažećim Statutom, budući da je Agencija za privredne registre (APR) odbila da ga registruje. To znači da su sve odluke koje je udruženje donelo u skladu s ovim Statutom – nezakonite, potvrđuje advokat Mirko Mrkić, inače profesor medijskog prava na Fakultetu za medije i komunikacije. “Ako Sokoj može da dokaže da je statut važeći, onda bi trebalo da objasne zašto nije objavljen u APR-u kako bi svi mogli da ga vide preko zvanične državne uprave. Ako ne mogu to da objasne, onda stvarno ne znam kojim metodama su ispunili uslov za sticanje odobrenja Zavoda za intelektualnu svojinu da budu kolektivna organizacija”, kaže Mrkić.
NEZADOVOLJNI, NAGRAĐENI AUTORI
U oktobru 2020. Sokoj je sa Udruženjem muzičara dodelio treće po redu Godum nagrade . Iako nije reč o nekoj od najpoz natijih muzičkih nagrada u zemlji, autorima ova nagrada znači jer je potvrda da je njihova muzika slušana. Naime, ona se, između ostalog, dodeljuje i za najemitovanije numere. Tada je pesma Lutka grupe S.A.R.S. drugu godinu zaredom dobila Priznanje Sokoja za najemitovaniju rok numeru, što ne čudi jer gotovo da nema osobe koja je nije čula, posebno kao pesmu za prvi ples na venčanjima. Ipak, ova nagrada mnogima je delovala kao utešna iliti pokušaj Sokoja da izgladi stvari, imajući u vidu pomenuti slučaj sa pesmom Buđav lebac i naknadu od 16,5 dinara. Na dodeli, međutim, bilo je jasno da nezadovoljstvo honorarima ipak nije nestalo. Prilikom preuzimanja nagrade, frontmen ove grupe Žarko Kovačević kazao je: “Želim da se zahvalim Sokoju na ovom priznanju i, eto, jedan predlog da se malo uskladi sa sektorom dokumentacije i raspodele, pa da i honorari budu u skladu sa ovom nagradom”, rekao je on. Na istom događaju, priliku da izraze svoje nezadovoljstvo iskoristili su i članovi pop/rok benda Buč Kesidi, jedinog mlađeg sastava koji je poslednjih godina uspeo da rasproda Tašmajdan: “Hvala Sokoju koji nam je dao ovu nagradu, koji se toliko trudi da odgovara na sve mejlove oko hiljada i hiljada miliona sekundi koje nestaju. Čujemo se kada nam budete tražili da nešto uradimo zato što ste nam dali ovu nagradu”, poručili su prilikom preuzimanja Nagrade za nove nade. Ranije te godine, pred objavljivanje novog albuma, bend je odlučio da ovlašćenje za ostvarivanje imovinskih prava poveri ZAMP-u, hrvatskom pandanu Sokoja, na teritoriji celog sveta izuzev Srbije. Dakle, svuda osim u Srbiji, prava benda sada ostvaruje ZAMP umesto Sokoja. U razgovoru za ovaj tekst, menadžer benda Nikola Jovanović potvrđuje da su iskoristili mogućnost ostvarivanja prava u više udruženja istovremeno, budući da Buč Kesidi redovno nastupa i ostvaruje tantijeme iz inostranstva. “Buč Kesidi više nije samo srpski bend, već je počeo da se emituje i na stanicama u regionu, pa smo potražili adekvatniju zaštitu od one koju nudi Sokoj. Čuli smo da Hrvatska to radi malo bolje od Srbije – možda ne savršeno, ali bolje. Pored toga što se ZAMP pokazao i kao bolja opcija za naplatu digitalnih tantijema, nije bilo poente za čekanjem Sokoja da prikupi naknade iz inostranstva. Osim što dosta kasni, to takođe znači da nam i Sokoj i to inostrano udruženje skidaju određeni procenat. Smatrali smo da nema potrebe za duplim radom i čekanjem na tantijeme koje oni mogu brže da ostvare u Hrvatskoj”, objašnjava menadžer benda.
PROSTOR ZA SIVU ZONU
Veliki problem zbog kojeg autori ispaštaju vezan je za netransparentnost pri raspodeli prikupljenih sredstava, navodi Vuk Stevanović iz elektro-bluz benda Ljubičice, laureata Nagrade “Milan Mladenović”. Stevanović kaže da se sa ovim problemom susreću još od svog prvog singla Imam novi bend. Naime, on je više od četiri nedelje bio hit tadašnjeg Diskomera radija Studio B. Međutim, u Sokojevom izveštaju za tu godinu, emitovanja na ovom radiju uopšte nisu bila evidentirana – i to nije jedini put da im se ova situacija dogodila. “Nešto slično desilo se i sa pesmom Jedva čekam rat ljudi protiv mašina, koja je bila hit godine na Radiju 021, a ušla je i u uži izbor za hit godine Radija 202. Izveštaji Sokoja su prikazivali značajno manji broj sekundi emitovanja nego što smo mi pretpostavili svojim računicama. I još mnogo puta sam tokom kasnijih godina imao osećaj da se izveštaji ne poklapaju sa realnim stanjem”, primećuje Stevanović, inače školovani muzičar i predavač u Muzičkoj školi “Jovan Bandur” u Pančevu. Kako objašnjava, ogroman problem predstavlja i nemogućnost da autori provere istinitost tog “osećaja” kako računica iz godišnjeg obračuna nije u redu. “Bez obzira na sve priče i razloge koje možemo čuti, meni je neverovatno i neprihvatljivo da u 2025. godini, u kompletno digitalnoj eri, jedno ozbiljno udruženje koje ima monopol u ovoj oblasti nije u stanju da ima transparentan sistem pregleda emitovanja u realnom vremenu koji bi omogućio svakome uvid u tačnost ili netačnost njegovih sumnji”, naglašava naš sagovornik i dodaje da se najčešće iza netransparentnosti krije prostor za manipulaciju tačnim podacima. Gotovo identičnu situaciju ispričao nam je i frontmen grupe S.A.R.S. Prema podacima organizacije za ostvarivanje prava proizvođača fonograma – OFPS, njihova hit pesma Lutka emitovana je oko 12,5 miliona sekundi, dok podaci organizacije za ostvarivanje prava autora – Sokoj beleže svega 2,5 miliona sekundi zbog prakse uzorkovanja košuljica emitera…