Vreme

STUDENTI SU DOBRA BUDUĆNOST SRBIJE

Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac

“Nadam se da će nas Mihnjik primiti u svom čuvenom kabinetu”, tiho kaže Agnješka Lasek, prevoditeljka, dok ulazimo u zgradu “Gazete viborče” u Varšavi. Usplahiri se kada shvati da nas Mihnjikova asistentkinja vodi upravo u taj kabinet. “Kroz taj kabinet prošli su svi koji nešto znače u Poljskoj”, kaže.

Mihnjik nas dočekuje na nogama, čvrst stisak ruke. Stojim pred jednim od najvažnijih evropskih intelektualaca dvadesetog veka, piscem, osnivačem i glavnim i odgovornim urednikom “Gazete viborče”, disidentom koji je najpre odbio predlog vlasti da napusti zemlju i sveukupno odrobijao osam godina u komunističkoj Poljskoj (ne računajući bezbrojne pritvore od 48 sati), lucidnim piscem, danas možda i najvažnijim svedokom jedne epohe, ali i ništa manje prodornim tumačem savremenosti. Gotovo čitav kabinet ispunjen je knjigama – ima ih na policama, po podu, na stolu, svugde – novinama, papirima, uramljenim fotografi jama, crtežima i karikaturama na kojima prepoznajem slavne evropske intelektualce i političare. Čim sedne, pripaljuje cigaretu i strasno uvlači dim. Razmenjujemo nekoliko rečenica na francuskom, prenosim mu pozdrave srpskih prijatelja, jedva pronalazim mesto za snimač među papirima i knjigama na stolu i pitam kako ocenjuje prvi krug predsedničkih izbora u Poljskoj. “Naravno”, kaže, “pre svega je dobro što su uopšte održani ti izbori. To znači da u Poljskoj još uvek imamo demokratski sistem. Ali brine me što populističke, autoritarne, antievropske i uskogrude nacionalističke tendencije dobijaju toliku podršku. To je opasno za Poljsku. I to je opasno za Evropsku uniju. Videćemo kako će izgledati drugi krug. Nedavno sam bio u Rumuniji, baš pred drugi krug tamošnjih izbora. Tamo su prognoze bile još gore. A ipak se desilo – Rumunija je spasena. Verujem da će pobediti zdrav razum. A danas, zdrav razum baš i nema dobru prođu u svetu. Vi ste iz Beograda, vi to znate bolje nego ja. Srbija je uvek imala izuzetnu intelektualnu elitu. Ali nije uvek imala sreće s političarima – Milošević, Vučić… Poljska je imala svoj put ka demokratiji – pun rupa i krivina. Sada smo opet na jednoj krivini.”
Kako je bilo moguće da se Poljskoj dogodi Kačinjski?
– Ne postoji jedan odgovor na to pitanje. Poljska nije izuzetak. Ovo je svetski trend danas. Ne govorim čak ni o Rusiji. Ali uzmite, recimo, Srbiju. Još uvek tamo važi ona stara – “od Jadrana do Japana”. Ja sam, kada je reč o Balkanu, jedan od “jugonostalgičara”. Smatram da je Jugoslavija bila sjajna ideja koja, nažalost, nije uspela. Vodio sam mnogo razgovora o tome u Beogradu s Ivanom Vejvodom, Nebojšom Popovim, Milovanom Đilasom… Ali takva je istorija Evrope. Cela Evropa ima svoje bolje i lošije trenutke. Uzmimo Veliku Britaniju. Mislilo se da je najstarija demokratija u Evropi stabilna. I odjednom – glasa za Bregzit. Još jedan pucanj u sopstvenu nogu. Britanci su poverovali da će im, čim izađu iz EU, s neba početi da padaju med i mleko…
“S velikom nadom gledam na bunt studenata. Zato što je to ideja o drugačijoj Srbiji. Možda nije politička, ali je svakako kulturna, civilizacijska. I to je budućnost Srbije. Dobra budućnost. U Srbiji je uvek postojala tradicija da nešto ostane nezavisno. Srpska inteligencija je bila veoma slobodoljubiva. Naravno, onaj deo koji je bio demokratski. Znao sam te ljude. S njima se moglo normalno razgovarati. Ali naravno, bio je najpre Milošević, sada Vučić”…
“Demokratiju treba braniti. A istovremeno, ako je branimo na način koji je, da tako kažem, neustavan – od branilaca demokratije možemo postati njeni grobari. Isti oni koji su rušili Bastilju posle su gradili svoje Bastilje za protivnike. I u tome je problem”…
“Ja sam, kada je reč o Balkanu, jedan od “jugonostalgičara”. Smatram da je Jugoslavija bila sjajna ideja koja, nažalost, nije uspela. Vodio sam mnogo razgovora o tome u Beogradu s Ivanom Vejvodom, Nebojšom Popovim, Milovanom Đilasom… Ali takva je istorija Evrope. Cela Evropa ima svoje bolje i lošije trenutke”…
“Ja sam dosadan čovek, već 40 godina govorim i pišem manje-više isto. Svet se menja, ali osnovni odgovori su i dalje zasnovani na evropskoj ideji slobode, istine. I, naravno, tolerancije. Poštovanje raznolikosti, pluralizma. Takve novine pokušavamo da pravimo – otvorene prema svetu. Zbog toga vlade i imaju problem s nama”…