Novi Magazin

INTERVJU - STEVAN FILIPOVIĆ

Dugo planirani rat

Nadam se da će ljudi da shvate šta znači ukidanje univerziteta kao cilj vlasti. A to jeste sad otvoreni cilj vlasti. I ne samo ove. U svim autoritarnim društvima od Putina do Trampa… oni su otvoreno u ratu sa univerzitetima, kaže profesor FDU i režiser Stevan Filipović.

Veruje da je zahtev studenata u blokadi za vanrednim izborima odgovor na sve ono što se do sada događalo. Za Novi magazin govori i o najnovijim idejama Beogradskog univerziteta za izlazak iz krize, uticaju EU na dešavanja u zemlji i mogućnostima da do promene dođe. Nedavno je jedan njegov tekst na sajtu Peščanika izazvao oštru reakciju, pre svih studenata Filološkog fakulteta jer je ukazao na neke pojave unutar studentskog pokreta o kojima javnost nije znala, ili nije htela da ih primeti.
Beogradski univerzitet izneo je predloge za izlazak iz krize koja preti da uništi univerzitet, kao neku kombinaciju opstanka blokada, ali i održavanja dela nastave kako bi se sprečila očigledna namera režima da potpuno ukine autonomiju te institucije. Kako vam izgledaju ti predlozi o kojima se očekuje izjašnjavanje studenata na plenumima?
– To je pokušaj da se negde snađemo u ovom haosu, u tački u koju je režim svesno i planski pokušao da nas dovede, a to je da zavadi profesore i studente. To je traženje modaliteta kako ćemo da kažemo NE toj njihovoj strategiji. I to je poslednja faza tog njihovog plana. Na Peščaniku sam pisao o tim fazama plana – ograđivanja od eksperata, ograđivanja od ograđivanja od ekologa – i na kraju je moralo da dođe do ovoga što sad živimo. I to je jedan od predloga, nije jedini, postoji predlog ulaska u štrajk, različiti predlozi koji su početak tih razgovora kako bi se našao neki model. Ja mislim da tu ima dva sistemska problema – jedan interni, drugi spoljašnji. Interni je što bi svaki taj razgovor trebalo da krene sa studentima, a ne da mi donesemo neki gotov papir. Drugi je taj eksterni gde ja nisam siguran da sa ovim režimom uopšte postoje neki strateški međupotezi gde mi kao pokušavamo da ispunimo neke imaginarne norme, a oni su već duboko u kršenju normi, zakona, akreditacije… To je direktan rat sa univerzitetima. I ono što je možda najvažnije, taj rat nije počeo blokadama, taj rat je planiran već dugo. Od onih svesno pogrešnih interpretacija bolonjskog procesa, do uvođenja privatnih fakulteta, pa do „ispipavanja“ kako će to da funkcioniše, do toga da sada imamo obavezu da se uključimo u to da se finansije fakulteta direktno stavljaju pod kontrolu Ministarstva finansija. Poenta je da je to u direktnoj koliziji sa autonomijom univerziteta. A to je već sve bilo u procesu, izmene zakona su bile u opticaju pre nego što su počele blokade. Tako da ta zamena teza režima da je sad ovo uticalo, da je napravilo nekakav problem… to je samo možda ubrzalo problem, ništa drugo.
Onda je to jedan od pokušaja da se univerzitet zaštiti od pokušaja režima da ga uništi?
– Naravno. Mislim da je to jako važno kao jedan od načina. I mislim da treba pričati o svim mogućnostima i da treba naći najbolju. I ono što je jako važno jeste da mi i bukvalno i kad se gleda sa strane budemo zajedno i da je ta faza gde postoji neko soliranje, nešto profesori, nešto studenti, nešto građani – prošlost. Institucije koje su služile nekim svrhama bile su potrebne u nekom trenutku, a sad je vreme da se preispita da li su te institucije i dalje optimalne za rešavanje problema. Da li su, recimo, blokade ili plenumi kao takvi, u tom istom formatu kakav je bio pre šest meseci optimalna stvar ili treba da nađemo neki drugi model kako da se organizujemo i još važnije – kako ćemo da komuniciramo… Da se sa studentima u startu direktno iskomunicira – e, ljudi šta ćemo da radimo kad se infrastruktura protesta uništi i zatvore univerziteti? Nadam se da će ljudi da shvate šta znači ukidanje univerziteta kao cilj vlasti. A to jeste sad otvoreni cilj vlasti. I ne samo ove. U svim autoritarnim društvima od Putina do Trampa… oni su otvoreno u ratu sa univerzitetima i mi imamo mogućnost da vidimo faze u koje još nismo došli i da vidimo kod njih kako izgleda dan posle onoga što se nama sada dešava i možda budemo pametniji i pokušamo da predupredimo to…