Danas

NA DELU JE UNIŠTENJE DRŽAVNIH UNIVERZITETA

Profesorka Pravnog fakulteta u Beogradu upozorava na posledice nastavka studentskih blokada

Do 15. marta studenti su bili u ofanzivi, a vlast u defanzivi. Nakon tog datuma vlast je prešla u ofanzivu i to tako što je blokade savršeno iskoristila da satre državne fakultete.

Sad je sve pitanje da li ste od onih generala koji bi žrtvovali svoju vojsku zarad posthumne slave ili od onih koji bi priznali poraz da bi sačuvali ljudske živote. Spadam u ovu drugu kategoriju. To nije kapitulacija, već priznanje da se bitke ne vode po svaku cenu, posebno ako cena uništava ono što pokušavamo da odbranimo. Borimo se da institucije rade svoj posao i budu nezavisne, a urušavamo onu jedinu nezavisnu – državne univerzitete – kaže za Danas Vanja Bajović, profesorka Pravnog fakulteta u Beogradu, opisujući trenutno stanje u kome se nalaze fakulteti posle šest meseci blokade.
Zahtevom za raspisivanje izbora studenti su ušli na teren politike i čuli smo ocene da to sada znači promenu dosadašnje strategije i da je vreme za drugač iji oblik borbe. Kako po Vama ta borba ubuduće treba da izgleda?
– Blokade fakulteta imale su smisla sve do 15. marta, kada su studenti bili u snažnoj ofanzivi, a tenzije u društvu na vrhuncu. Tokom ta tri meseca blokada bilo je više nego jasno da tužilaštvo pod ovom vlašću ne želi ili ne može da ispuni studentske zahteve. U tom trenutku, po mom mišljenju, trebalo je preći na „plan B“, odnosno na političku artikulaciju borbe. Nakon 15. marta čini mi se da je studentski pokret malo izgubio kompas, svesno ili nesvesno se lutalo između ideja prelazne vlade, ekspertske vlade, izbora, iako je narod to očekivao, nismo dobili ni jedno zvanično saopštenje od studenata u blokadi zašto se nije izašlo sa političkim zahtevima, već su umesto toga postojećim zahtevima počeli da se dodaju novi.
U međuvremenu režim je krenuo u kontranapad na državne univerzitete.
– Spornom Uredbom režim je zaposlene maltene ostavio bez plata, pristižu inspekcijske kazne jer nastavnici ne drže nastavu, tužbe samofinansirajuć ih studenata koji traže da im se vrate školarine jer ne pohađaju nastavu, krivične prijave protiv rektora i dekana itd. Sada kada to kažemo servira se narativ da se povlačimo iz borbe čim su nas „skresali po džepu“, ali uopšte se ne radi o našim platama već o tome da su državni univerziteti izgubili sva finansijska sredstva, a bez finansijske autonomije nema ni prave autonomije univerziteta. Ideja izbora za koju sam se zalagala bila je upravo ta ideja da se momentom postavljanja zahteva za izborima blokade okončaju a „borba“ prebaci sa fakulteta na ulice i na druge društvene aktere – opoziciju i nezadovoljne građane. Ako je ostalima dobro, onda ništa… Sudeći po tome da ideja generalnog štrajka nije urodila plodom, čini se da drugima i nije tako loše kao što mislimo, pa onda nema ni smisla da se sve slama po prosveti čije je uništenje davno počelo, a sada je finalizovano zakucavanjem eksera u sistem državnih fakulteta. Dalji opstanak u blokadama po mom mi- šljenju ni na koji način ne vrši pritisak na vlast, a ide u prilog isključivo interesima onih koji žele da uni- šte visoko obrazovanje…