Novi Magazin

U IME NARODA I – VODE

Jedna presuda u Zrenjaninu koja (ne) menja stvari

Prva presuda u Srbiji za naknadu štete zbog neispravne pijaće vode doneta je u gradu gde je 21 godinu na snazi zabrana upotrebe vode iz javne vodovodne mreže. Nije teško pogoditi gde se to dešava. Nakon te prve, donete su i druge presude, ali su izjavljene i žalbe. Pitanje je da li će i kada ugledati svetlo dana?

Tuženi grad i komunalno vodovodno preduzeće moraju solidarno da plate jednoj zrenjaninskoj tročlanoj porodici 85.937 dinara na ime naknade štete za period od 36 meseci (2018–2021) tokom koga su, zbog zabrane upotrebe vode iz vodovoda, kupovali flaširanu vodu. Tako glasi presuda u ime naroda, koju su donele sudije u gradu gde je i sada, nakon aprilskog puštanja prerađene vode u sistem, ona još uvek tehničkog kvaliteta. Na izjavljenu žalbu tuženih, u drugostepenom postupku presuda je delimično usvojena, dok je dosuđeni iznos korigovan na 53.517 dinara. U međuvremenu je izjavljena revizija. Sve se to dešava u gradu u kome postoji postrojenje za prečišćavanje vode od 2017. godine ali uglavnom ne radi. Menjali su se vlasnici, podizani krediti kod Erste banke, menjao se čak i Zakon o komunalnim delatnostima kojim je dozvoljeno da se preradom vode bave privatnici. Nadležni su od 2020. pokretali i postupak za ukidanje zabrane upotrebe pijaće vode ali je ona i dalje na snazi. Analiza tada prerađene vode, koju je vršio gradski vodovod, pokazala je da prečišćena voda nije odgovarala parametrima utvrđenim ugovorom sa tadašnjim investitorom (Grupo Zilio), čime su se stekli uslovi za raskid tog ugovora.
KOLIKO KOŠTA:
U sudskom sporu u koji smo imali uvid, a koji je najdalje otišao i o kome se niko za sada javno ne oglašava, odlučivalo se o tužbi jednog građanina protiv lokalne vlasti i gradskog vodovoda zbog troškova koje ima za plaćanje tehničke vode i na ime kupovine flaširane vode. Visinu štete sud je, kako navodi u spisima, mogao da utvrđuje polazeći od prosečne cene pijaće vode u Vojvodini ili polazeći od računice koju je izvelo stručno telo vodovoda, da je bila izgrađena fabrika vode. Prvo je činjenično je utvrđeno koliko iznosi prosečna potrošnja vode, odnosno optimalna količina vode za jednu odraslu osobu i za dete. Sud je utvrdio da je to 5,5 litara. Utvrđena je i prosečna cena flaširane vode od šest litara za period od 2018. do 2021. godine. U proseku je iznosila 85 dinara za balon. Takođe se navodi 13,93 kubnih metra mesečne potrošnje za tročlano domaćinstvo, odnosno prosečna cena vode u Vojvodini od 66,56 dinara prema izveštaju Instituta Batut. Za to vreme voda u Zrenjaninu koštala je 29,36 dinara po kubnom metru. „Utvrđeno je da visina štete koju je pretrpeo tužilac za kupovinu vode, računato na bazi tri člana domaćinstva za prosečnu dnevnu potrošnju od 5,5 litara za piće i pripremu hrane za domaćinstvo, a na bazi cene flaširane vode u balonima od šest litara, iznosi 85.937 dinara“, navodi se u presudi. Utvrđeno je i da je fabrika vode radila i isporučivala vodu, kubni metar takve vode koštao bi u 2021. godini 150 dinara. U tom slučaju, navodi se u presudi, tužilac bi za navedeni period ukupno platio 73.062 dinara za 36 meseci. Mesečni račun za vodu tužioca bi iznosio 2.029,50 dinara. „Kako je cena vode iz fabrike utvrđena na bazi decembra 2021. uporedivosti radi potrošnja tužioca za obračunati period za kupovinu flaširane vode po cenama iz 2021. iznosila bi 110.486 dinara za 6.028 litra vode“, navodi se, takođe, u presudi.
U BANATU NIŠTA NOVO:
Ni u jednom od postupaka tuženi nisu osporili činjenicu da je voda iz zrenjaninskog vodovoda od 2004. godine zabranjena za piće i pripremu hrane rešenjem pokrajinskog sanitarnog inspektora. I sudski veštak dr Milojko Lazić, redovni profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u penziji koga su angažovali tuženi, konstatuje poznatu činjenicu – da izvorište Mihajlovačka (otvoreno 1960) ne raspolaže vodom koja odgovara Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće. Ni onda, kada je otvoreno, ni kasnije kada je pravilnik menjan. On primećuje da je to voda iz dubokih izdani, gde leže naslage iz paleozoika, pa sve do neogena. Kako navodi u svom izveštaju, kvalitet podzemnih voda na izvorištu, koje se koristi za javno vodosnabdevanje stanovništva i privrede, se prati intenzivno. Rezultati hemijskih analiza nedvosmisleno ukazuju da one ne odgovaraju kvalitetu vode za piće, jer sadržaj natrijuma, arsena, gvožđa, mangana i utroška kalijum permanganata premašuju propise. Tu su i izmenjene organoleptičke osobine u pogledu mutnoće, mirisa i boje. Iz navedenog, primećuje, može da se zaključi da je geološka i hidrogeološka situacija presudna u formiranju hidrohemijskih karakteristika podzemnih voda, koje su na pojedinim dubinama znatno iznad dozvoljenih. „U dubljim slojevima terena situacija je još nepovoljnija, tako da nema mogućnosti u bližoj okolini Zrenjanina naći povoljniju lokaciju sa dovoljnim količinama i zadovoljavajućim kvalitetom podzemnih voda. Takođe, sa povećanjem zahvaćenih količina na izvorištu Mihajlovačka, dolazi do povećanja koncentracije konstatovanih komponenata. Obaranjem nivoa podzemnih voda u izvorištu, smanjuju se hidrostatički pritisci koji omogućavaju olakšani priliv voda i gasova sa većih dubina, koji sa sobom donose povećane količine zagađujućih materija. Taj proces je stalan i ne treba očekivati neke bolje uslove u pogledu kvaliteta voda“, primećuje Lazić.
HITNOST:
Dva su problema u vodosnabdevanju Zrenjanina – kvalitet i kvantitet vode. Prvi i najveći problem je njen kvalitet. To je suština sudskih sporova, koje su građani u parnicama poveli protiv nadležnih. Iako oni traže naknadu štete, očigledno je da zaobilazni pravni put pogađa suštinu. Tužioci su svoj pravni zahtev zasnovali na tvrdnji da je zakonska obaveza grada kao osnivača i vodovoda kao nadležnog komunalnog preduzeća da obezbede higijenski ispravnu vodu za piće i korišćenje, i da ovu obavezu ne ispunjavaju u dužem vremenskom periodu dok građani izmiruju svoje obaveze plaćanjem ispostavljenih računa, a pored toga snose i troškove kupovine flaširane vode. Sem sadašnjih parnica, postoji i nerešena ustavna žalba građana iz 2019. kojom se traži da sud utvrdi da je podnosiocima žalbe, građanima iz Zrenjanina, uskraćeno pravo na zdravu životnu sredinu i pijaću vodu. Takođe, tokom 2023. protiv odgovornih lica u preduzeću Pannonian Water d.o.o. i JKP „Vodovod i kanalizacija“ Zrenjanin podneta je krivična prijava zbog zagađenja životne sredine u periodu od 8.12.2023, do 10.2.2024. tokom probnog rada postrojenja za preradu vode i zatraženo veštačenje kako bi se saznalo čime je voda tretirana. U tom periodu, navedeno je u prijavi, prema nalazu Zavoda za javno zdravlje Zrenjanin, voda u gradskoj mreži nije ispunjavala uslove ni za sanitarnu, ni za tehničku vodu jer je sadržala nedozvoljene količine mangana i aluminijuma, Istovremeno, na izvorištu voda nije imala te sastojke. Da li je realno da svi ovi sudski postupci ugledaju svetlo dana, pokazaće vreme. Struka je, sa svoje strane, jednoglasna i nema dilemu. „Problem kvaliteta pijaće vode treba rešavati hitno. Jedan od načina je izgradnja adekvatnog postrojenja za sveobuhvatan tretman zahvaćenih sirovih voda sa izvorišta. Takva prerađena voda ima sasvim drugi hemijski sastav. Nepovoljan kvalitet voda zahteva skup i složen proces prerade, pa bi takva voda bila i veoma skupa, možda i najskuplja u Srbiji“, konstatuje veštak Milojko Lazić…