Danas

IN MEMORIAM: PREMINUO FILIP DAVID (1940-2025)

Odlazak književnog gospodina, beskompromisnog borca za demokratske vrednosti

„Svaki fanatizam, a posebno to nacionalističko ludilo, lako zapali glave i prouzrokuje gubljenje moći normalnog rasuđivanja, pretvarajući nekada inteligentne ljude u buncane budale...

Vučićeva politika zasniva se na jednoj vrsti kolektivne hipnoze, kolektivne patologije, iz koje, ako ikada dođe do buđenja sledi – težak mamurluk, bolno buđenje“, govorio je u jednom od svojih intervjua Filip David. Jedan od najvažnijih pisaca na- šeg prostora, javni intelektualac i građanski aktivista, koji je svojim društvenim angažmanom bio beskompromisni korektiv svih ovih decenija koje su nam „pojeli skakavci“, preminuo je juče u Beogradu, a njegove kolege, brojni poštovaci i čitaoci širom naše nekadašnje domovine, opraštaju se od njega s tugom i velikim poštovanjem. Kako za Danas ističe pesnik i kritičar Gojko Božović, Filip David je uz Danila Kiša, Pekića, Mirka Kovač a, bio pripadnik jedne od poslednjih velikih generacija u našoj književnosti. – Filip David je pripadnik jedne velike generacije u srpskoj književnosti i jugoslovenskoj interliterarnoj zajednici. To je jedna od poslednjih takvih generacija ili književnih grupa gde su pisci, po mnogo čemu inače različiti u književnom postupku (u konkretnom slučaju, Danilo Kiš, Borislav Pekić, Mirko Kovač i Filip David), ispovedali u osnovi sličan odnos prema poetici i književnosti – navodi Božović. Prema njegovim rečima, Filip David je pisao različite književne žanrove, od pripovetke do romana, od filmskih scenarija do eseja i publicistike, ali je najpre bio pripovedač. – I njegovi romani, verovatno i najvažniji među njima „Hodočasnici neba i zemlje“, počivaju na modelu ukrštenih pripovedaka i nizova priča koje bi mogle da budu i osamostaljene. David će ostati pamćen kao pisac fantastike u kojoj su svoj odraz nalazili i stvarni, suviše stvarni svet, ali, pre svega, ono začudno i nesvakidašnje, misterija pričanja i mistika događaja, kao i lirska dimenzija pripovedanja. U poslednjih trideset pet godina Filip David se oglašavao i kao kritički intelektualac u burnim i neizvesnim vremenima u kojima nije tra- žio ni istorijsku i događajnu distancu, ni povoljnije prilike za javni angaž man. Mogli ste se s njima slagati ili ne slagati, ali niste mogli osporiti njegovu doslednost, ni podrazumevanu potrebu da se čovek odredi spram događaja svog doba – istič e Gojko Božović. Prema rečima pisca, kritičara i profesora Mihajla Pantića, Filip David je čitaocima nudio izmaštanu, alegoričnu, paralelnu jezičku stvarnost, a svojim angažmanom neprestano je ukazivao na društvene devijacije – Život i stvaralački opus Filipa Davida u znatnoj meri su indikativani i za poetičku i za političku poziciju ovdašnjih pisaca iz druge polovine prošlog i prvih decenija novog veka – kaže Pantić. – Sa jedne strane, kada je reč o prirodi Davidovih pripovedaka i romana – izuzimajuć i „Kuću sećanja i zaborava“ za koji je dobio Ninovu nagradu, i koji je prostorno i vremenski konkretizovan – preovlađuje utisak o ezoteričnosti pa i misticizmu fikcionalnog proznog govora. A sa druge strane, kada je reč o njegovom javnom delovanju, sa tekstovima delimično sabranim u knjigama eseja i knjizi prepiske sa Mirkom Kovačem, otkriva se neskriven, upravo naglašen društveni angažman – navodi o svom kolegi i prijatelju. – Filip David je svojim knjigama čitaocima nudio izmaštanu, alegorič nu, paralelnu jezičku stvarnost, na tragu „hofmanovski“ shvaćene „čiste fantastike“, a svojim društvenim angažmanom bio i ostao strog, upozoravajući kritičar vladajućih režima, od raspada Jugoslavije do danas. Pritom je često preuzimao ulogu organizatora zajedničkih istupa pisaca i drugih delatnika koji su imali slične stavove. Prema rečima Pantića, tako je i njega pozvao na osnivački skup Nezavisnih pisaca u Sarajevu 1989. godine, kada se već naslućivao način na koji će se bivša velika država raspasti…
Služenje istini, bez obzira na posledice
Filip David će ostati upamćen i po tome što se na centralnoj manifestaciji proslave Dana Narodne biblioteke i Nacionalnog dana knjige 2016, pri uručivanju nagrade „Janko Šafarik“ za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka za 2015, koju je dobio za roman „Kuća sećanja i zaborava“, javno ogradio od prisustva tadašnjeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića. Tada je izjavio da poštuje instituciju predsednika, ali da od 90-ih godina nije saglasan sa politikom i idejama Nikolića, i da ima obavezu da to javno kaže. A nekoliko godina ranije, Filip David je, kao član žirija za nagradu Grada Beograda, napustio ceremoniju dodele ovog priznanja kada je video da u prvom redu sede pristalice Srpske radikalne stranke u majicama sa likom Vojislava Šešelja… „Ovim svojim postupcima želeo sam da odbranim smisao i dostojanstvo nagrade, ali i svoj politički stav prema onoj politici i onim političarima koji su, prema mome uverenju, predstavljali ružno lice zemlje koja je moja domovina. Nije mi bilo ni lako, ni jednostavno, ali sam morao to učiniti. To je bio i književni, ali i politički stav bez obzira na posledice. U svakoj prilici trudio sam se da služim istini, bez bezuslovnog podaništva i demagogije, čega ima previše u gotovo svim oblastima našeg života“, govorio je Filip David.