Novi Magazin

RAZGOVOR S POVODOM: VLADIMIR LOJANICA

Arhitektura je odgovor na stvarne izazove zajednice

Priznanje Velika nagrada arhitekture omogućava širu vidljivost kvalitetnih projekata i podstiče dijalog unutar struke o pravcima u kojima arhitektura može da se razvija. Ovo posebno smatram važnim u momentu izmeštenih vrednosnih kriterijuma u kojem radimo–kaže profesor dekan Arhitektonskog fakulteta Beogradskog univerziteta

U fokusu 20. izdanja Beogradske internacionalne nedelje arhitekture – BINA 2025, koja se održava od 15. aprila do 17. maja, biće Velika nagrada za životno delo (1982- 2024) Udruženja arhitekata Srbije (UAS) – reprezentativnog udruženja u kulturi, koja se dodeljuje istaknutim arhitektama čiji je rad ostavio značajan trag u srpskoj arhitekturi. Tematizujući ovu nagradu, BINA ne samo da ističe značajne pojedince u domaćoj arhitekturi, već se bavi i arhitektonskim diskursom koji ova nagrada inicira, ali i podstiče na razmatranje o ulozi arhitektonske kritike, te sprege arhitekture i društvene zajednice. Sve ovo će biti i teme okruglog stola u okviru BINE, gde će učestvovati i sagovornik Novog magazina, Vladimir Lojanica, profesor i dekan Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Laureat Velika nagrada arhitekture bili ste 2020. Kako ste doživeli ovo priznanje za svoj rad?
– Doživljavam ga najpre kao izuzetnu čast. Smatram da je priznanje od struke posebno važno i veliko jer dolazi od renomiranih, istaknutih kolega koji vrlo dobro prepoznaju značaj i kompleksnost arhitektonskog stvaralaštva u našem širem društvenom kontekstu. Nagradu sam, između ostalog, video kao priliku da se pred sobom osvrnem na dosadašnji rad i da i sam evaluiram pravac u kojem se profesionalno krećem. U koloseku svakodnevnih aktivnosti za to nikada dovoljno vremena. Istovremeno, to je i veliki podsticaj da istrajem sa radom i nastavim sa potragom za novim istraživanjem i inovacijama u arhitekturi.
Koliko ste i sami pratili istoriju ove nagrade ranije i kako doživljavate njen značaj u arhitektonskoj zajednici?
– Velika nagrada arhitekture ima dugu tradiciju i smatra se našom najprestižnijom nagradom u arhitektonskoj zajednici. Treba pogledati samo ko su bili laureati od njenog osnivanja do danas pa da to bude više nego očigledno. Svake godine ovo priznanje ističe projekte i autore koji svojim delom doprinose razvoju arhitekture u Srbiji, bilo kroz inovacije, kvalitet projekata ili doprinos poziciji i afirmaciji struke u društvu u celini. Mislim da je posebno važno što nagrada ne prepoznaje samo formalnu likovnost objekata, već i njihovu funkcionalnost i uticaj na širi urbani kontekst. Smatram da njen značaj leži u tome što holistički postavlja visoke standarde u struci i nudi inspiraciju generacijama u dolasku da teže izvrsnosti u svom radu. Takođe, ona omogućava širu vidljivost kvalitetnih projekata i podstiče dijalog unutar struke o pravcima u kojima arhitektura može da se razvija. Ovo posebno smatram važnim u momentu izmeštenih vrednosnih kriterijuma u kojem radimo.
Učestvujete u okruglom stolu na BINI, koji se bavi upravo ovom nagradom. U najavi tribine stoji da „ova nagrada dobija ulogu u afirmaciji i promociji arhitektonskog diskursa u Srbiji, nudeći neke od uslova za razvoj arhitektonske kritike“. Sama arhitektonska kritika nalazi se u središtu promišljanja BINE – kako vi vidite ovu važnu temu, odnosno pojam arhitektonske kritike, u domaćem kontekstu? Postoji li takva kritika ovde, u zadovoljavajućoj meri, i koji su njeni dometi?
– Nadovezujemo se na prethodno pitanje. Arhitektonska kritika je ključna za razvoj struke jer omogućava refleksiju, analizu i vrednovanje arhitektonskih praksi. Nažalost, u domaćem kontekstu ona nije prisutna u dovoljnoj meri, bar ne u obliku u kojem bi mogla imati značajniji uticaj na arhitektonsku scenu i širu javnost. Nedostaje šira javna debata o arhitekturi, izgubili smo je, a posebno kritički osvrti koji bi bili dostupni i razumljivi kako struci, tako i građanima, koji su krajnji korisnici prostora koji stvaramo. Velika nagrada arhitekture, kao i događaji poput BINE, upravo su prilike da se otvori prostor za kritičku diskusiju i evaluaciju savremene arhitekture u Srbiji. Ključno je da arhitektonska kritika ne ostane samo akademska disciplina, već da postane aktivan činilac u procesu oblikovanja izgrađenog okruženja – baš iz razloga korektivnog neophodnog uticaja na poremećeni vrednosni sistem…