Vreme

OVA SITUACIJA - FILIP ŠVARM

Zašto su i kako izgubili

Kako režim ima sve, a zapravo nema ništa? Ako je Vučić već pobedio, zbog čega nije rasturio studente i drugove ko bugarsku skupštinu? Koliko će još trajati mrcvarenje Srbije? Ima li majčinog sina u Borči koji će skandirati “Bolje vojna parada, nego kanalizacija!” I šta sa svim ovim imaju ruska služba i Evropska unija.

Kao što je košarkaša reprezentacija Srbije na papiru bila apsolutni favorit na Evropskom prvenstvu, tako je i Vučićev režim u ovoj situaciji. Naprednjaci imaju sve: neograničena financijska sredstva, medijsku dominaciju, podršku na istoku i zapadu. Čak im je naklonjena i globalna politička klima – tražene riječi višu nisu demokracija i ljudska prava, već bezbjednost i naoružavanje. Na drugoj strani su studenti, zborovi građana i, uopće, pobunjeno društvo. Pare im nisu problem jer ih nemaju. Sve čime raspolažu jesu privatne donacije iz zemlje i dijaspore, što je daleko od bilo kakvog sigurnog izvora prihoda. Položaj studenta i drugova nije bolji ni kad su mediji u pitanju. Naprednjačkim službama za demonizaciju i laganje pridružila se i ona iz Moskve. U saopćenju dostojnom Leontija Berije, optužila je dio nezavisnih medija – naravno i “Vreme” – da su oruđa Brisela za realizaciju “srpskog “Majdana” 1. novembra. Kada se ovome dodaju pokušaji gašenja United Media, jasno je da na režimskim televizijama, portalima i u štampi ima mjesta za sve osim za istinu. Fer i pošteni izbori uz druge zahtjeve studenata i građana ne spadaju u agende Putina i “brata” Sija. Također – ni Trampa. Ali što je sa Briselom? Tamo bar ne fali političara koji propagiraju vladavinu prava, demokratske procedure, slobodu medija…. Pa ništa, oni već deset mjeseci nisu u stanju registrirati studentsku i narodnu pobunu u Srbiji. Tko zna, možda je vide kao presedan čiji bi uspjeh mogao ugroziti političke kaste širom Evrope. Kad se na papiru podvuče crta, ispada da je Vučić nedodirljiv. Zato može infantlno mlatarati šakom, a Đuka, Krle, D. J. Vučićević, Ana Brnabić i ostali mahati peškirima i skandirati pobijedili smo, gotovo je, džabe vam loženje, odsviran je kraj… Uostalom, to i rade po cijele dane na svojim medijima.
KAD TAMO, A ONO MEĐUTIM
Stani, komentatore jedan, kaže poštovani čitalac. Ako je tako, zašto Vučić nije rasturio studente i ostale ko bugarsku skupštinu? Zbog čega su protesti rasli u augustu kad im vrijeme nije? Zar javnost ne vidi da mu je pendrek ukršten sa suzavcem postao glavna poluga vlasti? Polako, mora se od početka. Izuzev dobrog dijela opozicije, Vučić jedini nije shvatio što je zimus započelo. Na masovni revolt društva zbog nepravde i sistemske korupcije reagirao je na politički način. To je bio pun i kapitalan promašaj – protesti su kao nikad ranije zahvatili čitavu Srbiju. Sada, nakon što je poražen u borbi za društvo, Vučić organiziranjem “spontanih okupljanja” statista i naprednjačkih funkcionera svih kalibara u neidentifi ciranom broju gradova, pokušava povratiti izgubljeni društveni teren. Kasni i griješi kao i u svemu ostalom u proteklih deset mjeseci – narodna pobuna je prešla na političku ravan. Zaista, ima li majčinog sina koji će zbog slikanja najpoznatijeg brata i “djeteta” u Srbiji u društvu batinaša i “Kobri” glasati za SNS? Ili ikog tko vjeruje da su otužna naprednjačka okupljanja pokazatelj snage vlasti? Naravno, Vučića to ni malo nije spriječilo da daje trijumfalističke izjave i slavi sam sebe, nalik na lupetanja seoskog đilkoša u birtiji. Njegova obraćanja i poruke na televizijama uveliko su postali standardni formati, poput vremenske prognoze i sportskih izvještaja. Ljudi ih pogledaju i već sljedećeg dana zaborave.
SINIŠIN PARIZER
Koliko će još Vučić i njegovi mrcvariti napaćenu Srbiju? Niko kao oni ne urušava stabilnost, bezbjednost i ustavnopravni poredak države. Također i njenu budućnost. To iznurivanje može trajati još izvjesno vrijeme, ali ne ni na srednji rok. Slično svakom autokrati, Vučiću je istekao rok trajanja. To što se održava silom, inercijom, sitnim trikovima i vlastitim pjevanjem u šumi, ne mijenja ništa. Prisvajanje narodnog novca i njegovo trpanje u parade, Ćacilend, batinaške bande, razna Potemkinova sela, medijsko trovanje, ugrađivanja u kružne tokove i sve oblike privatnog ispumpavanja budžeta, plaćaju građani Srbije. U pitanju je kolaps prosvjete i zdravstva, najveća skupoća u regionu, sve manja kupovna moć… Može li itko pri punoj svijesti zamisliti žitelje Borče kako skandiraju “Bolje vojna parada nego kanalizacija”, penzionere u hodalici koji kliču “Nećemo operaciju kuka, hoćemo Nacionalni stadion, ili transparent – “Dok je Sinišinog parizera, ne treba mi junetine!” Žestoko je ofucano, ali je istinito: pomrčina je najgušća pred zoru. Ovo važi i za onu medijsku. Danas su sve režimske televizije, novine i portali isti. Razlike između njih su manje od onih u “Izvjestiji” naspram “Pravde” 1975. Ali kao i u doba realsocijalizma, narod zna da je istina negdje drugdje. U ovoj situaciji ona se nalazi u ono malo preteklih nezavisnih i profesionalnih medija. Da je drugačije, ne bi ih režim toliko gazio niti sumanuto fi nancirao svoje trovačnice. Na kraju, vrijeme je pametnih telefona i društvenih mreža, istinu više nije moguće sakriti, bar ne onako kako to radi Vučićev režim.
SLATKE LAŽI
Tako se stiže i do slavne podrške koju šef države i svih ćacija zajedno sa lojalistima uživa na istoku i zapadu, sjeveru i jugu. Ista ona ruska služba koja je nanišanila nezavisne medije optuživala je prije nekoliko mjeseci Srbiju za zabijanje noža u bratska leđa Kremlja prodavanjem granata Ukrajini. Veliko je pitanje da li moskovsko saopćenje ide u korist režimu ili ga dodatno kompromitira pred Evropskom unijom. Čisto da se zabilježi – stiglo je poslije Vučićevog susreta sa Putinom u Pekingu i, potom, istovremenog vrijeđanja evropskih poslanika uz podizanja tenzija u regionu. Kremlj ne vjeruje Vučiću nijednu riječ, a isto vrijedi za Berlin, Pariz i Brisel. To što ovi drugi gledaju kroz prste naprednjačkom režimu posljedica je fakta da bi za Evropsku uniju dizanje ruku od Srbije predstavljalo poraz i ozbiljnu birokratsku komplikaciju. Obje strane su zato našle kompromis u uzajamnom pričanju slatkih laži. No, najvažnije je da je Srbija i za istok i za zapad opskurni i beskarakterni pion koji se okreće kako vjetar puše. Sve što Vučić javno obećava poreći će iza zatvorenih vrata. Ukratko, pretvorio je Srbiju u tampon zonu za intrige i nadgornjavanja svjetskih faktora sile. Jeste to pogubno po zemlju, ali je korisno za naprednjački režim.
INVESTICIJA U BUDUĆNOST
Ima li ovaj tekst kakav zaključak? Ima. Ogroman broj studenata i građana prihvatio je iz moralnog imperativa rizik da dobije otkaz na poslu, pendrek po bubregu, žrtvovao vrijeme i nastavnu godinu, odrekao se ličnog komfora, pa čak pripremio na mogućnost privođenja i sjedenja u vašljivoj ćeliji kako bi Srbija postala normalna i poštena država. Svi će oni žestoko štititi ovu svoju investiciju. Sve što treba da rade jeste da istrajno i pametno nastave započeto. Sredstva se mijenjaju, cilj ostaje isti. Režim više ne može izbjeći vanredne izbore i poraz na njima. Tu su svi nemoćni – od Vučića i naprednjačkih batinaša, preko toksičnih režimskih medija i kleptokrata, do njihovih mecena iz inostranstva.