Danas

SLIČNE PLATE KVALIFIKOVANIM RADNICIMA I ONIMA BEZ ISKUSTVA

Neželjene posledice povećanja minimalca zbog kog sindikati najavljuju štrajkove

Povećanje minimalne zarade najpre od 1. oktobra ove godine na 500 evra, a zatim od 1. januara 2026. godine na 551 evro preti da dovede do kompresije zarada, naročito u javnom sektoru.

Kompresija zarada označava situaciju kada su razlike u platama među zaposlenima male, bez obzira na razlike u iskustvu, obrazovanju, odgovornostima ili učinku. Upravo iz tog razloga su zaposleni u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u petak stupili u štrajk, a od početka najave povećanja minimalca na ovaj problem ukazuju i sindikati. Oni traže pravičan raspon koeficijenata i veće zarade, odnosno povratak na raniji raspon koeficijenata i poveć anje cene rada. Ističu da je rast minimalne zarade važan, ali da istovremeno mora biti praćen rastom svih plata – kako bi svaka struka i svaka odgovornost bile pravedno vrednovane.
Dragan Pantović iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo kaže za Danas da je i u njihovoj ustanovi problem isplate minimalne zarade rešavan povećanjem najnižeg koeficijenta u platnoj skali. Time su plate, objašnjava, nekvalifikovanih radnika praktično izjednačene sa zaradama tehničara, dok su i visokoobrazovani kadrovi ostali vrlo blizu tog nivoa. On navodi da razlika između najniž e zarade i plate inženjera trenutno iznosi 0,85 puta 25.400 dinara, odnosno oko 21.600 dinara.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Mihail Arandarenko ocenjuje da bi povećanje minimalne zarade u Srbiji moglo da dovede do kompresije zarada, ali prvenstveno u sektorima sa već niskim platama, gde nema velikih razlika u primanjima. Arandarenko dodaje da će i posle najavljenih povećanja minimalna zarada ostati na nivou ispod polovine prosečne zarade, ili u tom nivou, što je i dalje, kako navodi, ispod evropskog proseka. Na pitanje da li će kompresija zarada biti više izraženija u javnom nego u privatnom sektoru, Arandarenko odgovara da pitanje kompresije zavisi od ustanove do ustanove i da je to nešto o čemu država, kao poslodavac, mora da vodi računa kroz internu politiku zarada. Upitan da li su i privatni poslodavci u obavezi da proporcionalno povećaju i ostale plate kada raste minimalac, odgovara da bi to moglo biti „opasno“.
Minimalna zarada, dodaje, ima jasnu ekonomsku i društvenu funkciju: ona treba da motiviše ljude da uđu na tržište rada (ekstenzivna ponuda rada), ali i da rade više kada već jesu zaposleni (intenzivna ponuda). „Neko mora da se odrekne brige o deci, kućnih obaveza da bi počeo da radi… Da bi se to desilo, rad mora da im se isplati, zato minimalna zarada tu igra ključnu ulogu da privuče radnika. To je ta ekstenzivna ponuda rada. A intenzivna ponuda je, kada već radite, onda treba da budete stimulisani da radite i više sati i onda tu je važniji ovaj efekat plate. Istovremeno, ljudi su veoma osetljivi na pitanja pravičnosti, pa se efekti povećanja prenose i na druge slojeve radne snage, kroz određene distribucione posledice“, objašnjava Arandarenko.
Čedanka Andrić, predsdednica UGS Nezavisnost, slaže se da povećanje minimalne cene rada može dovesti do kompresija zarada posebno kod poslodavaca gde su osnovne zarade vezane za minimalnu cenu rada i kod poslodavaca koji imaju ograničenu masu sredstava za zarade, a deo njihovih zaposlenih trenutno ima osnovnu zaradu na nivou mininalne ili neznatno iznad nje.
„Ovaj efekat bi mogao da bude najizraženiji u javnom sektoru, gde postoji ograničena masa za zarade i gde je planirano povećanje zarada za narednu godinu čestiri do šest procenata sto je značajno ispod procentualnog rasta minimalne cene rada. U realnom, privatnom sektoru takođe postoji mogućnost kompresije zarada, jer povećanje minimalca ne znači automatsku obavezu poslodavca da i zarade koje su veće od minimalne povećava“, ističe ona. Ovo je posledica cinjenice da je u poslednjih nekoliko godine minimalna cena rada postala osnova za određivanje zarada u mnogim preduzećima i nepostojanja kolektivnih ugovora u kojima će se zarade zaposlenih jasno regulisati u procesu pregovaranja predstavnika poslodavaca i sindikata, ističe Andrić.