Novi Magazin

PROTIV VETRENJAČA I DOSLOVNO

U planu novi vetropark u južnom Banatu

Srbija ima devet vetroparkova priključenih na elektroenergetski sistem, sa ukupnim kapacitetom od oko 430 megavata. Dva su na jugu zemlje, ostali u južnom Banatu. Baš tu je sada planirana gradnja do sada najveće vetroelektrane „Samoš“, ali se meštani protive.

Vojvodina je 1880. godine imala 280 vetrenjača, zapravo mlinova koji su mleli žito. Danas se na njenom području grade moderne vetrenjače, koje vetar pretvaraju u struju. Ipak, koncentracija vetroturbina, spominje se 350, samo na jednom području zabrinula je meštane naselja u opštinama Alibunar i Kovačica u Južnom Banatu. Znaju oni dobro da su područje košave, pogodno za razvoj zelenih tehnologija koje koriste vetar, ali im je argument jasan; turbina već ima dovoljno. Svoje primedbe izneli su pisanim putem Pokrajinskom sekretarijatu za urbanizam i zaštitu životne sredine, koji je prošle nedelje organizovao javnu sednicu. Umesto u Alibunaru, sednica je nekako (sic) održana u Novom Sadu. Trajala je tri dana, a za vreme i mesto (Pokrajinski zavod za zaštitu prirode) građani su saznali slučajno. Podnosioci primedbi, koji su uspeli da dođu, izlagali su podrobno svoje stavove. Ekološki pokret Padina izneo je 79 primedbi. „Mi, kao ekolozi, nismo protiv razvoja obnovljivih izvora energije, ali čvrsto stojimo na stanovištu da takvi projekti moraju biti striktno zakonski regulisani. Zato ćemo se i ubuduće za to boriti i na tome insistirati, jer razmatranje situacije u kojoj je vetropark već podignut značilo bi ozbiljan poraz za kvalitet i način života, kakav do sada poznajemo“, kaže nam Blažena Pavela, aktivistkinja Ekološkog pokreta Padina.
NAJVEĆI U SRBIJI:
Ali krenimo redom. Srbija do 2030. godine planira da postigne značajan napredak u zelenoj energiji, sa ciljem da 40 odsto ukupne energije dolazi iz obnovljivih izvora i da na mreži ima 3,5 GW novih zelenih kapaciteta, prvenstveno iz solarnih panela i vetroelektrana. Planirani vetropark „Samoš“, iako privatna investicija, uklapa se u ovu zelenu agendu. Bio bi najveći projekat ove vrste u Srbiji, sa ukupno 142 vetroturbine i očekivanom instalisanom snagom od 923 megavata. Smešten na teritoriji opština Kovačica i Alibunar, vetropark bi obuhvatao područje poznato po povoljnom vetropotencijalu i intenzivnoj poljoprivrednoj aktivnosti. Projekat bi se razvijao u neposrednoj blizini već izgrađenog vetroparka „Kovačica“ (38 turbina, 104,5 MW), koji je počeo sa radom 2018. godine, i vetroparka Pupin, snage 100 MW. Tu je i planirani vetropark „Crepaja“ (30 turbina, do 220 MV), što doprinosi koncentraciji vetroenergetskih kapaciteta u južnom Banatu. Investitor ali i predstavnik investitora je srpski državljanin. Ispred firme „Wind park Samoš“ je prisustvovao sednici Komisije za javni uvid vetroparka. „Mi smo postavljali pitanja investitoru Lazaru Lazendiću. On je na naše primedbe zašto je baš odabrao našu opštinu i kako je i na osnovu čega određivao broj vetroturbina, parafraziram, rekao da Srbija nije Rusija, nema prostranstvo, ni Sibir, pa mora da bira to što ima i gde su vetrovite oblasti. Spominjao je i da do 2030. godine Srbije planira da dobija tri i po gigavata struje iz vetra i sunca“, prepričava događaje sa sednice poljoprivrednik Vuk Čobanin, iz Samoša. Inače, firma Winf park Samoš, koja finansira promenu plana i stratešku procenu, bavi se investiranjem u vetroelektrane. Sa povezanim kompanijama slične delatnosti, uključujući „Windvision Development“ iz Beograda, do sada su gradili vetroparkove na području Vojvodine. Prvu vetroelektranu izgradili su u Alibunaru.
PRAVO DA ZNAM:
Ipak, sve ovo kao da ne fascinira meštane Padine i okolnih naselja. Oni su izneli brojne primedbe na plan vetroelektrane. Komisija je, kako saznajemo, malo koju primedbu prihvatila. Od primedbi koje je Eko pokret Padina podneo, sve one koje su se ticale zaštite životne sredine su odbacili u potpunosti ili delimično, obrazlažući da oni, kao sekretarijat koji je obrađivač, ne mogu da utiču na dobijene uslove od institucija. „Njihov posao, kako su nam objasnili, bio je da sačine nacrt prostornog plana na osnovu dobijenih uslova od nadležnih organa. Objasnili su da oni nisu adresa gde treba da se bunimo za užasno loše mere zaštite životne sredine, već je to Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, koji je takve uslove propisao“, priča Blažena Pavela. Kako kaže, bili su iznenađeni kada je prihvaćena primedba vezana za izradu studije kumulativnog uticaja: „Naša primedba je bila da ne može da se analizira zajednički, to jest kumulativni uticaj planirane vetroelektrane ‘Samoš’ samo sa postojećim vetroelektranama Kovačica i Pupin i planiranom vetroelektranom Crepaja, kada se zna da se planira u okolini obuhvata još šest vetroparkova u opštini Alibunar i to istog vlasnika firme, koja je investitor vetroelektrane Samoš. Na osnovu ove primedbe, investitoru je naloženo da se izradi studija kumulativnog uticaja na prostoru celog Južnog Banata.“ I predstavnik vetroelektrane Crepaja, odnosno tri firme – Wind Park Crepaja, Enlight K2 wind i Enlight, izneo je primedbe o kumulativnom uticaju. Predstavnica dva poljoprivredna udruženja iz Padine i Kovačice, advokatica Jelena Jonovska primetila je brojne nepravilnosti, počev od kraćeg roka od zakonom propisnog za javni uvid: „Od velike pomoći svima nama bi bilo da se javnost upozna sa tokom ove procedure javnog uvida, koja se odvijala delom mimo važećeg Pravilnika i znatnim uskraćivanjem javnosti prava na aktivno i adekvatno učešće.“
ZELENO PODVUČENO CRVENIM:
Posebno važan momenat je, kaže, da se u ovom području život primarno bazira na poljoprivredi. „Oduzimanje obradivog zemljišta, umanjenje obradivih površina i potencijalno štetni efekti samih vetrogeneratora a tu mislim na zračenje, radioaktivne materijale, promenu mikro-klime, sušu, mogu da dovedu do trajnih i znatno štetnih posledica. Potrebno je analizirati tačne površine na kojima će biti 142 vetrogeneratora, vrstu i klasu zemljišta koju zahvataju, ali ponajviše analizirati koji je interes važniji i ekonomski isplativiji, poljoprivreda i proizvodnja hrane ili proizvodnja energije n poljoprivrednom zemljištu.“
Meštani južnog Banata najviše strahuju od glomaznih vetroturbine, do sada najveći u Srbiji, koje bi trebalo da se instaliraju na plodnim oranicama, a u blizini naselja. Na spisku argumenata protiv turbina su: brojnost, veličina, buka, zagađenje okoline mikročesticama plastike, trajno narušavanje poljoprivrednog zemljišta temeljima na 100 metara dubine i gradnjom pristupnih puteva, narušavanje migratornih puteva ptica selica i drugih životinja. „Umesto da budu na ritskoj ili nekoj lošijoj zemlji planirano da vetrenjače budu na oranicama. Naša zemlja podložna je eolskoj eroziji, što znači da vetrovi mogu oduvati tanak, plodni sloj ako ne bude vetrozaštitnih pojaseva, a oni su kod vetroparkova zabranjeni. To će obezvrediti njive. Nije nepoznato da su analize i poređenje različitih podataka u svetu pokazali da izgradnja i rad vetroelektrana mogu imati uticaj na lokalni vegetacijski pokrivač i da su imali značajan negativan uticaj na svojstva zemljišta. Takođe, ne znamo ni ekonomski model prema vlasnicima parcela, da li bi konfiskovali zemlju ili plaćali zakup. Činjenica je i da se u ovim mestima gde su postavljene turbine paori žale da je zemlja suvlja, a rod lošiji“, kaže poljoprivrednik Vuk Čobanin.
I TO NIJE SVE:
Uporedo se radi dokumentacija za još tri projekta, koji su preduslov za uspešno sprovođenje projekta same vetroelektrane; premeštanje radarskog centra Samoš na Gudurički vrh, čime se smanjuje stepen njegove zaštite; premeštanje vojnog radara iz Kačareva na Frušku goru i novi prostorni plan raspleta dalekovoda za Srednji i Južni Banat za priključenje vetroelektrane na elektroenergetski sistem Srbije….