Vreme

SLUČAJ BATINAŠA

Mafija ima dva kraja

Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan.

Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije. Jedno od najvećih lukavstava propagande tima vladajućeg režima u Srbiji poslednjih nekoliko meseci jeste pokušaj da se jedan pojam pripiše onima koji na ulicama srpskih gradova stoje i šetaju u protestu od novembra 2024. godine. Reč je o pojmu – batinaš. Ovo je posebno poprimilo oblik medijske poplave poslednje dve nedelje kako se razbuktavaju sukobi na ulicama između policije i pobunjenih građana. Ove druge predvodnici režima u javnim nastupima nazivaju “blokaderi i batinaši”. Lukavstvo je u tome što ovaj pojam zapravo ide uz one koje je regrutovao režim i čije smo slike i brojne video-snimke mogli da gledamo. I to počev od sukoba u Vrbasu i Bačkom Petrovcu, pa preko Novog Sada i Beograda do Valjeva i drugih mesta u Srbiji.
“Batinaši” su se pokazali kao neka vrsta partijske paramilicije koja u priči o odbrani “stranačkih prostorija” nastupa pod okriljem noći i provocira sukobe sa građanima koji su u protestu. Neko bi mogao da tvrdi kako je ovakva ocena jednostrana jer “ne pale oni prostorije i ne razbijaju oni izloge prostorija SNS-a”, što je notorna činjenica, ali, eno, čak ih je i francuski “Mond” prozreo kao trupe kriminalaca koji služe da bi se isprovocirali sukobi na ulicama gradova Srbije. Od prošle nedelje veći deo civilizovanog sveta može da vidi ono o čemu godinama unazad izveštavaju slobodni mediji u Srbiji i što opozicija tvrdi. A to je da vladajući režim ima svoje “paramilitarne snage” oličene u kontrolisanim huligansko- kriminalnim grupama koje koristi za različite političke poslove od dolaska na vlast 2012. godine. Oni koji tvrde “kako su svi isti” ne mogu da nađu sličan primer u srpskoj političkoj istoriji od 2000. godine naovamo, naprotiv. Vlast koja je bila u Srbiji nakon pada režima Slobodana Miloševića u jesen 2000. godine nije bila povezana sa kriminalcima sa ulice i huliganima. Štaviše, kroz čitav taj period pokušavala je da nekako izađe na kraj sa najekstremnijim navijačkohuliganskim grupama koje su najčešće bile suštinski povezane sa narko i drugim klanovima u Srbiji. U to vreme, oni koji su danas vlast, hvalili su se svojim dobrim vezama sa podzemljem koje nisu zvali “patriotske snage”. Inače, te veze su nastale u krvi ratova tokom devedesetih godina prošlog veka.
SEKRETAR VLADE SRBIJE I BATINAŠA
Priče o huliganskom poreklu sadašnjeg predsednika Srbije, o njegovom avanturama sa bratom Andrejem na stadionima širom nekadašnje Jugoslavije opšte su mesto srpskog medijskog đubrišta, ali je sada došlo do jednog uzmicanja i dileme da li se sa tim ljudima i sa takvom vojskom može dalje. Naime, od trenutka kada je stupio na vlast, Vučić je svoje veze sa tribinom distribuirao drugima – najviše bratu Andreju, a tu su pomagali i delovi BIA koji u suštini kontrolišu sve te huliganske grupe osim onih koje su pod kontrolom nekog klana koji srpska tajna služba ne kontroliše. Ovakve veze odavno su dokazane i dokumentovane. Sam se Vučić hvalio kako je njegov stariji sin Danilo povezan sa takvim grupama, jer je “to u tim godinama normalno” – a slučaj regrutacije, aktivizma i pogibije Aleksandra Stankovića “Saleta Mutavog” odavno su dokaz tih veza i kontrole. Ovaj narko diler je 2013. godine prebačen iz navijačke grupe koja je podržavala Crvenu zvezdu na jug Partizanovog stadiona sa zadatkom da uvede red uz pomoć agenata BIA i pripadnika elitnih policijskih snaga da bi se sprečilo pogrdno navijanje i skandiranje Vučiću.
Njegova karijera je zaustavljena u jesen 2016. godine ubistvom na Vračaru u očevidnom obračunu dva crnogorska narko klana.
Danas braća Vučić pokušavaju da regrutuju nove huligane uz pomoć starih znanaca sa tribina i sa ulica. Ovim grupama koje su se pokazale na protestima kao “druga strana” ili “stanovnici i čuvari Ćacilenda” priključeni su momci koji su godinama regurutovani po lokalnim bokserskim i MMA klubovima, gde su se pod okriljem učenja borilačkih veština obučavali za borbu na ulici. Nekad su to sukobi sa suparničkim navijačima ili između dve bande, a i sa političkim neistomišljenicima. Kako su pokazali neki raniji slučajevi, ovim grupama je donedavno u velikoj meri rukovodio iz Vlade Srbije Novak Nedić, najdugovečniji generalni sekretar Vlade. On je čak imao na raspolaganju milijarde dinara državnog novca kojima je “kupovao” naklonost što klubova što ovakvih “grupa”. Nedić je snimljen kako predvodi prave “batinaše” nekoliko puta, grupe mladića obučenih u crne tesne farmerice, crne tesne majice sa crnim najki kapama na glavama i crnim najki patikama, naoružanih motkama i “bokserima”. Nedić je, na kraju, označen kao osoba koja je u direktnoj vezi sa internacionalnom grupom narko dilera, o čemu je opširno pisala štampa u Francuskoj.
TRUPE IZ ĆACILENDA
Od trenutka kada je režim odlučio da se mirnim protestima koje su predvodili studenti suprotstavi nasiljem – a to je doživelo svoje ovaploćenje stvaranjem paramilitarnog kampa u centru Beograda u martu ove godine – bilo je jasno da su i drugi angažovani na popuni “trupa” koje treba da odbrane Vučićevu vlast. Prema onome što smo mogli da vidimo, pored brata Andreja, mesto na kormilu “batinaša” zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti i plejboji koji, očevidno, imaju kontrolu nad nekim grupama “mladića”; njih je moguće brzo regrutovati i poslati na pozicije, a to se posebno odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored ovih, angažovani su i oni iz javnog sekotora “koji znaju da se biju” kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije koji se javno hvalio svojim bokserskim umećem posle prošlogodišnjeg sukoba sa Draganom Đilasom.
Ove grupe “mladića” javnost je mogla da vidi prethodnih meseci. Najviše ih je bilo 15. marta kada su okupirali Gradsku skupštinu u Beogradu i čitav kamp u Pionirskom parku, jednolično obučeni i slično građeni. Njima su priključeni ljudi sa kriminalnim dosijeima – sitni kriminlaci, ljudi koje je lako uceniti i oni koji su po pravilu angažovani na poslovima obezbeđenja u okviru brojnih šoping molova u Beogradu. Sve njih povezuju najčešće dve stvari – pripadnost nekoj navijačkoj grupi i obaveza da se odazovu kada “partija” zove. Režim ih angažuje za dnevnicu. Kada treba, čuvaju lokale, glume radnike na gradilštima i sačinjavaju stranačke vojske u sukobu sa građanima u protestu. Svi koji se bave analizama ovakvih grupa znaju da oni najpre služe za ono što je omiljena Vučićeva vojna doktrina – a to je odvraćanje. Kao što je govorio da se kupuje silno naoružanje da nas “ne bi neko napao” – kao da 12 aviona tipa “rafal” mogu da nas odbrane od NATO-a, na primer – tako je i ovde probao da izvođenjem “mladića u crnom” zastraši i rastera gnevne građane. Pored lokalnih huligana i navijača, Vučić ima podršku i one grupe “mladića” sa severa KiM koji ne smeju da se vrate domovima posle sukoba koje su imali sa policijom Prištine i snagama KFOR-a u proleće i rano leto 2023. godine; od tada je Priština zaokružila kontrolu nad celom teritorijom Kosova.
Ono na šta je Vučić mogao ranije da računa, a to su huligani iz Novog Pazara i okoline – jedan deo njih pratio ga je 2015. u Potočarima u BiH – sada više nisu uz njega. Zbog toga je usledio i režimski napad na bošnjačku zajednicu kada se pobunila zbog nasilnog upada na Državni univerzitet Novi Pazar. Kada se sve ovo stavi u perspektivu, vidi se da je Vučić sa svojim timom računao da bi izvođenjem “članova SNS-a” – a zapravo paramilitarnih huligansko-kriminalnih grupa – mogao da uradi bar dve stvari. Prva – da isprovocira sukob sa građanima u protestu i da ih odvrati od ideje da se ubuduće pojavljuju na ulicama. Druga stvar – da policiju spoji sa njegovim batinašima. Prvo mu nije do kraja pošlo za rukom, ali zato sada traju sukobi sa policijom koja se našla između “dve strane” i izabrala da štiti onu koju je režim regrutovao.
NIKO NIJE NASEO
Kao što je policija bila primorana da “čuva” batinaše iz Pionirskog parka od marta naovamo, tako i sada radi ono što je zapravo trebalo da oni urade – da silom prekine proteste širom Srbije. Brojni snimci i fotografi je pokazuju da policija stoji na strani batinaša koje je režim izveo i do sada nije bilo slučaja da je neko od njih priveden zbog nasilja ili to nije bilo saopšteno. Naprotiv, formira se “narativ” da su to članovi partije koji čuvaju svoje prostorije, a nije jasno zašto bi oni to radili ako već policija ima svu moguću silu da se time bavi i spreči svako “nasilje nad prostorijama”…