Novi Magazin
HOROR U GAZI
Smrt čovečanstva
Niko Izrael za sve ovo vreme nije kaznio ni za šta činjeno u poslednjih 80 godina i u njima se stvorilo uverenje o nekažnjivosti koje je dao lično bog ili istorijska tragedija jevrejskog naroda. Gaza je poprište horora već mesecima.
Zločini Izraela su ovekovečeni na slikama, na snimcima, u zvučnim zapisima koji cirkulišu više od 660 dana otkako je rat protiv Hamasa počeo. U međuvremenu, taj rat kao da se okončao ili postao sekundaran ili puki izgovor za pravi cilj izraelskog poduhvata, uklanjanje Palestinaca iz Gaze. Bilo istrebljenjem, bilo progonom. Zvanični broj mrtvih je iznad 60.000, ali to nije pravi broj. Mrtvih ima na stotine hiljada, od metaka, od bombardovanja, od gladi, od bolesti. Neizbrojive stotine hiljada mrtvih su procena, pravi broj će biti ustanovljen kada preživeli Palestinci budu napustili Gazu i budu prebrojani, ili kada se Ujedinjenim nacijama dozvoli da uđu u Gazu i prebroje preživele. Poznajući izraelske metode u rešavanju palestinskog pitanja, cilj normalnih Izraelaca jeste smanjiti broj Palestinaca na njima prihvatljive brojke, do 20 odsto udela u stanovništvu. No, „normalnih“ Izraelaca je sve manje. Mešavina religijskog fanatizma i nacionalističkog uverenja u izuzetnost je u Izraelcima stvorila mentalni virus srdžbe koji želi još i još mrtvih u Gazi. Niko Izrael za sve ovo vreme nije kaznio ni za šta činjeno u poslednjih 80 godina i stvorilo se u njima uverenje o nekažnjivosti koje je dao lično Bog ili istorijska tragedija jevrejskog naroda. To uverenje se pokazalo tačno kada se radi o „međunarodnoj zajednici“, koja ne reaguje sem najblažim rečima na prizore iz Gaze. U poslednjih mesec dana, slike su još strašnije nego inače.
„GENOCID“, „GENOCID“…?:
Izraelski agenti u ključnim zapadnim medijima i vladama ne mogu više da spreče dotok bujice palestinske krvi do očiju građana Velike Britanije, Nemačke, SAD, koje su najveći podržavaoci Izraela, i do očiju građana celog sveta. Međunarodni sud pravde još nije doneo odluku u procesu koji je Južnoafrička republika pokrenula protiv Izraela, ali iz svih krajeva sveta, i iz samog Izraela odzvanja ista reč: „Genocid, genocid, genocid.“ Nikada se boja krvi neće sprati sa oštrica plave Davidove zvezde izraelske države. Ali to je i simbol jevrejske vere, starije hiljadama godina od cionističkog ekstremizma, i znak jevrejskog naroda širom sveta, od kojih neki nemaju veze sa Izraelom, neki ga podržavaju, neki ga kritikuju. Sada je neizbežno i da će svi oni da se suoče sa talasom antisemitizma jer ljudi neće biti dovoljno svesni razlika između Izraela i Jevreja. Taj talas je neprijatnost trenutno, ali za 10-20 godina može da preraste u novi progon ne budu li jevrejske zajednice i pojedinci radili na presecanju veza sa državom na Bliskom istoku i jasnom osudom genocida koji čini vlada Benjamina Netanjahua. Slike su svi videli. Deca kojoj se kroz tanku kožu vide kosti, pršljenovi, rebra; kojima ogromne očne jabučice štrče iz duplji lica koje je lice lobanje presvučene kožom. Postoje strašniji prizori koje nećemo ni opisivati ni stavljati u tekst ali koji su dostupni svima koji žele da vide stravu smrti čovečanstva u Gazi. Agencije Ujedinjenih nacija govore o tome da su ljudi u Gazi počeli da umiru svakog dana od gladi. I te smrti su direktan čin Izraela, sa predumišljajem, baš kao i smrti od metaka i bombi. I baš kao i smrti od direktnog nasilja, broj ubijenih izgladnjivanjem je nepoznat. Kamioni puni humanitarne pomoći, stotine njih, čekaju na odobrenje Izraela da uđu u Gazu, što izraelske vlasti ne dozvoljavaju od marta, kada je Izrael rešio da okonča primirje i dalje oslobađanje talaca. Izraelski propagandisti na svim kanalima su od skora počeli da krive Ujedinjene nacije i sve humanitarne organizacije sveta za ovu glad. Jer, kažu Izraelci, UN samo treba da učestvuju u distribuciji humanitarne pomoći koju organizuje zloglasna „Humanitarna fondacija za Gazu“ (GHF), entitet osnovan u februaru, čiji su izvori finansiranja i osnivači nepoznati. Vlada uverenje da je izraelska država iza GHF.
SMRTONOSNI GHF:
Prvi direktor fondacije, Džejk Vud, je dao ostavku pre nego što je GHF uopšte počela da radi, jer je uvideo da iza navodne humanitarne inicijative stoji plan o etničkom čišćenju Palestinaca. U međuvremenu su punktovi GHF-a postali sadistička igraonica izraelskih vojnika i plaćenika koje je GHF angažovala da štite punktove od Hamasa. Na izgladnele Palestince otvaraju vatru ako se ponašaju u skladu sa uputstvima koje vojnici daju preko razglasa, a koja su inspirisana korejskom distopijskom serijom „Igra lignje“. U seriji, nevoljnim učesnicima igre lignje preti smrt za kršenje pravila. U Gazi, pravila se stalno menjaju. Ako hodaju presporo, ubijaju ih. Ako hodaju prebrzo, ubijaju ih. Ako se ne stane kada Izraelci kažu da se stane, ubijaju ih. Ako ne krenu kada Izraelci kažu, ubijaju ih. Ako se približe punktu prerano, ubijaju ih. Ako dođu prekasno, ubijaju ih. Do kraja jula, oko 1.400 Palestinaca je ubijeno na izraelskim humanitarnim punktovima. Britanski hirurg Nik Mejnard, koji volontira u Gazi, je u intervjuu američkom NPR-u sredinom jula posvedočio da se ustalio obrazac rana od početka rada GHF-a. Svakog dana bi ranjeni dolazili sa ranama u jednom delu tela. Kao da su izraelski vojnici rešili da tog dana ciljaju ljude u glavu, sledećeg u abdomen, sledećeg u genitalije. Preciznost i statistička podudarnost koje govore o planiranju unapred kakvo će osakaćenje prirediti Palestincima tog dana. Podsetimo da je jula prošle godine američki hirurg Mark Perlmuter govorio o ogromnom broju dece u uzrastu od šest do deset godina koje su izraelski snajperisti ciljali u malenu glavu i maleno srce sa majstorskom preciznošću vanzemaljskog lovca iz naučnofantastičnog serijala „Predator“. Ove reference na pop-kulturu su neophodne da bi nam objasnile moralni okvir u kojem nekažnjeno delaju izraelski vojnici, da bismo shvatili kako su Aušvic, Babi Jar, Varšavski geto, opet mogući u 2025. i kako je moguće da ih čine potomci ljudi koji su preživeli Holokaust. Pouke koje su izvukli iz predavanja o Holokaustu jesu da je Izraelcima sve dopušteno zbog Holokausta, ali i kako činiti genocid i uživati u njemu. Etika SS-a, nakalemljena na filmske distopije. I „Šindlerova lista“ i „Igre gladi“. Humanost, međutim, ne može da se skroz ugasi ni u kome. Istrage govore o skoku samoubistava među izraelskim vojnicima koji su služili u Gazi i koji su posvedočili, možda i učestvovali u genocidu. Krajem jula, pedeseti samoubica je bio 24-godišnji Roj Vaserštajn, po izraelskim medijima. A američki vojnik koji je bio angažovan kao plaćenik GHF-a, Entoni Agilar, je direktno optužio fondaciju i izraelsku vojsku za ratne zločine i potpunu nekompetentnost u pružanju humanitarne pomoći iza koje se krije namera da se ubije ili osakati što veći broj civila. Agilar je naročito bio skrhan slučajem 12-godišnjeg dečaka kojeg su nazvali Amir. Amir je hodao 12 kilometara da bi uzeo paketić humanitarne pomoći. Agilar mu je pružio paket, koji je dečak uzeo iz Agilarove ruke koju je onda poljubio, gledajući ga u oči sve vreme velikim očima punim straha i preklinjanja. Rekao je „šukran“, hvala na arapskom, okrenuo se i vratio u grupicu Palestinaca s kojom je došao, kad su ih Izraelci zasuli biber- sprejom, granatama, i otvorili vatru na njih, bez ikakvog povoda, po Agilaru. Amir je prešao 12 kilometara za otpatke, da bi završio kao lovina predatora.
NEKAŽNJENA UBISTVA:
Na Zapadnoj obali, pak, Palestinca Odeha Hadalina, koji je učestvovao i u snimanju izraelsko-palestinskog filma koji je dobio oskara 2024, „Nema druge zemlje“, je upucao izraelski naseljenik Jinon Levi. Svi svedoci su uhapšeni, Levi je pušten iz pritvora. Napadi Izraelaca, uz potpunu podršku izraelske vojske, su se intenzivirali. Nekažnjeno ubijaju i maltretiraju Palestince…