Danas

ĐORĐE VUKADINOVIĆ, O MOGUĆIM NOVIM PREVREMENIM IZBORIMA

Vučić može da se odluči za brze izbore, ako zaključi da će protivnike zateći neorganizovane

Kao i uvek i u svemu, Aleksandar Vučić se rukovodi isključivo svojim interesom i procenom koji će ga potezi što duže i sigurnije održati na vlasti. Tako će biti i sa odlukom o izborima. Raspisać e ih onda kad proceni da će na njima imati najveće šanse za pobedu.

U tom smislu, ne bi me iznenadilo ukoliko bi se, suprotno svim najavama i izjavama, opredelio za brze izbore, pogotovo ako zaključi da bi time protivnike zatekao neorganizovane i posvađane“, kaže za Danas Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli.
Zar ne bi bilo neobično da raspiše izbore u oktobru ili decembru, a do sada je tvrdio da će to biti krajem 2026. godine?
– Na stranu što bi, najblaže rečeno, bilo malo neobično da, s jedne strane, non-stop govorite kako u zemlji nema krize, dok, istovremeno, raspisujete vanredne izbore i šaljete na otpad vladu koja tek što je obeležila sto dana. Ali ne treba imati iluzije da bi ta očigledna nelogičnost imala većeg uticaja na mišljenje njegovih glasača. Ipak, čini mi se da će, osim ako ga okolnosti i neki veći haos ne nateraju, pokušati da izbore prolongira do kalendarske 2026. Ne bi me iznenadilo ni ukoliko uz izbore raspiše i neki referendum o promeni Ustava, ne bi li i na taj način povećao svoje izborne šanse.
Da li bi studentska lista imala više šanse ukoliko bi se izbori održali do kraje ove godine, nego ukoliko oni budu krajem naredne. Kolike su šanse da naboj protiv vlasti splasne i da se ljudi umore?
– Ljudi, generalno, jesu umorni, ali to za sada ne utiče bitno na politič ko raspoloženje i opredeljenje ni na jednoj strani. Ko je protiv Vučića, taj je protiv, ko ga podržava, taj ga podržava, nekad otvoreno, a nekad malo skrivenije. Ali, u principu, iako su karte većinski već podeljene, mislim da su šanse tzv. „studentske liste“ nešto veće ukoliko izbori budu ove godine. Naravno, ukoliko se uspešno razreši ovaj slučaj „slona u opozicionoj sobi“, to jest, rasplete odnos između studenata i parlamentarne opozicije. Pri čemu čak i u Vašem pitanju kao da se podrazumeva i implicira da je „studentska lista“ isto što i „lista opozicije“, a to nije slučaj i nije isto, iako je, bez sumnje, ta još uvek prilično imaginarna „studentska lista“ trenutno najjači akter na opozicionom političkom polu.
Može li se novi nalet protesta očekivati s jeseni?
– S jeseni će to verovatno živnuti, pre svega zato što je nezadovoljstvo vlašću veliko. Ali mislim da će se morati tražiti i ići na neke druge forme protesta, umesto već pomalo kontraproduktivnih blokada ulica i fakultetskih zgrada.
Često se čuju opaske da pobuna protiv Vučića ne daje brze rezultate, jer je ekonomska situacija manje-više solidna, a ne nedostaju ni Vučićeva obećanja o bolje sutra. Ima li u tome istine?
– Revolucije uglavnom ne izvode „gladni“, nego „besni“. A to koliko je ekonomska situacija navodno „solidna“, bolje će vam objasniti naši vodeći ekonomski stručnaci. Ali mislim da „solidno“ rastu samo cene, i još „solidnije“ javni dug, dok je sve drugo, uključujući i famozni „porast BDP-a, investicija, penzija i plata“ uglavnom veštački naduvano. U suštini, Srbija danas uglavnom živi i preživljava od prodaje preostalih resursa i doznaka svoje sve veće i relativno dobrostojeće dijaspore.
Da li je došlo vreme da studenti pokažu ko su njihovi favoriti i zbog čega su se do sada toga klonili?
– Naravno da studenti ne mogu večno odlagati predstavljanje te svoje liste. Neka imena se u javnosti već pominju, i čini se da će to biti dosta jakih i prepoznatljivih ličnosti. Što se tiče prolongiranja i oklevanja da se javno izađe sa kompletnom listom tih „studentskih kandidata“, mislim da je razlog to što usaglašavanje oko konkretnih imena ide sporo. Jednim delom verovatno ima i (opravdane) bojazni da ti kandidati ne budu prerano izloženi baražnoj paljbi režimskih tabloida i društvenih mreža.
Da li su studeti pogrešili što su odbacili i opoziciju gotovo stavili u isti koš sa vladajućom većinom, odbijajući razgovore sa njima. Ima li istine u Dačićevim tvrdnjama da se studenti stide opozicije?
– Lično, nemam ni trunku sumnje da je ono i onoliko ograđivanje od opozicije od samog početka bilo pogrešno, u suštini, nepravedno, pomalo i ružno i u krajnjoj liniji samo išlo naruku vlasti. Pazite, neko se više od deset godina bori protiv ovog režima, razvlače ga režimski mediji, Vučićevi jurišnici i satrapi, strada zdravstveno i profesionalno. Onda dođe neko ko se godinama krio, ćutao, „gledao svoja posla“, a neretko i kolaborirao sa vlašću (ne mislim tu naravno na studente, nego poneke koji se kriju iza njih) i kaže – ti nisi podoban jer si bio u nekoj stranci, skupštini, ili „bivšoj vlasti“. Ili, još gore, počne da pravi neku simetriju i uspostavlja „ekvidistancu“ između vlasti i opozicije. Delimično i samo prividno opravdanje za to moglo je biti ukazivanje da je opozicija toliko medijski satanizovana, „oblaćena“ i „nepopularna“ (u čemu ima istine), da bi njeno prisustvo i sećanje na njihove neuspehe moglo negativno uticati na rejting i rezultat „mlade, lepe i pametne“ studentske liste. Ali u međuvremenu su i studenti, i rektor, i profesori iz prvih redova protesta takođe provučeni kroz medijsko blato, i takođe nakupili priličan broj neuspeha i pogreš nih poteza, da utoliko pre niko nema prava da se gordi ili pravi bolji od drugih – a pogotovo ne da nešto ultimativno zahteva ili ucenjuje…