Danas

OD GRČKIH TAVERNI DO MUZIČKE EKSPEDICIJE PO KINI

Širom sveta obeležava se stogodišnjica rođenja čuvenog grčkog kompozitora Mihaila Mikisa Teodorakisa

Tradicijom da se svakog 29. jula u svim tavernama širom grčkog sveta sluša samo muzika Mihaila Mikisa Teodorakisa danas se obeležava 100. godišnjica rođenja ovog umetnika sa statusom najvećeg savremenog grčkog kompozitora, revolucionara, večitog buntovnika i političara...

Čije je delo „odredilo Grčku i grčki identitet u očima sveta“, kako to Grci vole da kažu. Tim povodom Ministarstvo kulture Grčke celu 2025. proglasilo je godinom Mikisa Teodorakisa, čije je planetarno obeležavanje, ne samo u grčkom svetu, počelo krajem januara novom produkcijom prestave „Prelepi grad“ premijerno izvedene1962, a pre pet godina, za Teodorakisovog života, obnovljene u koncertnim dvoranama Atine i i Soluna, kao i na otvorenom u antičkom Odeonu Heroda Atičkog ispod Akropolja. Teodorakis je za obnovu iz 2020, izvedenu godinu pre njegove smrti 2. septembra 2021, rekao da je „ono što je video i čuo bio san koji je ‘uhvatio’ duhovnost i skrivenu simboliku njegove muzike, oblikujući novi identitet koji odjekuje sa savremenom stvarnošću dok gleda u budućnost“. Nova produkcija povodom 100. godišnjice Teodorakisovog rođenja sa njegovim čuvenim pesmama isprepletenim tekstovima Jorgosa Valarisa iz atinskog pozorišta Palas, preko Soluna već se otisnula na svetsku turneju po Evropi, Americi i Australiji. Jubilarna godina Mikisa Teodorakisa na muzičke scene širom planete ove godine vratila je ili tek treba da izvede mnoge zvezde grčke muzike koje su decenijama bile njegovi saborci ne samo u bitkama za vrhunsku, najčešće angažovanu umetnost nego i za pravdu i solidarnost, zbog čega sunarodnici Teodorakisa smatraju „najvećim Grkom 20. veka, čija je muzika ostala globalni simbol slobode, otpora i ljudskog dostojanstva“. Teodorakisova dela naći će se i na koncertnim programima mnogih orkestara širom planete, a u organizaciji Kinesko-helenskog saveza scenskih umetnosti, nevladine organizacija kineskih izvođača iz inostranstva u Grčkoj, „u čast 100. godišnjice grčkog nacionalnog blaga Mikisa Teodorakisa“ 24. jula započela je dvonedeljna kulturna ekspedicija kroz Peking, Šangaj i Đangsi kao „jedinstven spoj istorijskih istraživanja, umetničkih nastupa i međukulturnih iskustava“. O broju novih kompilacija na Jutjubu „Mikis Teodorakis 100“ da se i ne govori. – Mikis Teodorakis imao je bogat i plodan život koji je živeo sa strašću. Život posvećen muzici, umetnosti, našoj zemlji i njenom narodu, posvećen idejama slobode, pravde, jednakosti i društvene solidarnosti. Istovremeno bio je panhelenska figura i univerzalni umetnik, neprocenjivo bogatstvo grčke muzičke kulture – ovim rečima se od Teodorakisa na groblju u njegovom rodnom selu Galata kod Hanije na Kirtu pre nepune četiri godine oprostila tadašnja predsednica Grčke Katerina Sekaropolou opisavši u nekoliko rečenica ceo njegov neverovatan život između borbe, smrti i muzike. Mihailo Mikis Teodorakis rodio se 29. jula 1925. kao dete iz braka Krićanina i maloazijske Grkinje. Nasledio je majčin dar za muziku i prve pesme počeo da stvara samouk bez ikakvih instrumenata. Prve časove muzike uzimao je u Pirgosu i Patrasu, a prvi koncert održao je u 17. godini u Tripoliju. Ipak je prednost dao političkom životu, koji su obeležili članstvo i često komplikovan odnos sa Komunističkom partijom Grčke koji, kao i za većinu Grka levičara, nije isključivao Crkvu i Boga. Kao aktivan učesnik Pokreta otpora u Drugom svetskom ratu bio je zarobljavan i dva put živ sahranjivan. Posle rata posvetio se muzičkom obrazovanju na prestižnim konzervatorijumima u Atini u klasi Filoktitisa Ekonomidisa i u Parizu, gde je započeo uspešnu međunarodnu kompozitorsku karijeru. Brzo je postao nova zvezde ozbiljne muzike u Zapadnoj Evropi, pariski Mond tvrdio je da je Teodorakis „verovatno novi Igor Stravinski“. Bendžamin Britn ga je hvalio u intervjuima, žiri na čelu sa Dmitrijem Šostakovičem dodelio mu je zlatnu medalju na Moskovskom takmičenju kompozitora 1958. Nagradu „Sibelijus“ za simfonijska dela, dok su njegovi baleti izvođeni u pariskom Teatru „Sara Bernar“ i Kraljevskom baletu u londonskom Kovent gardenu. Uprkos slavi u začetku, unutrašnja dilema za koga komponuje Teodorakisa je kao zaljubljenika u antičke tragičare, filozofe, matematičare i astronome, čija dela je čitao na starogrčkom, vratila kući i grčkim korenima. Posle revolucionarnog ciklusa pesama „Epitafios“, sa delima nastalim na najboljim primerima grčke i svetske poezije vraća grčkoj muzici dostojanstvo i razvija koncept metasimfonijske muzike. To mu donosi status svetski priznatog umetničkog genija i najvećeg grčkog živog kompozitora. Osniva Atinski mali orkestar i Muzičko društvo Pireja, drži koncerte…