Novi Magazin

PROJEKTI: STARENJE U SRBIJI

Život na uskoj margini

Za samo 15 godina svaki četvrti stanovnik Srbije biće stariji od 65 godina. Šta znamo o seniorima s kojima danas živimo i zašto je ova populacija izložena tolikim izazovima – od siromaštva preko diskriminacije i usamljenosti... Otkako je ušla u novi milenijum, Srbija je do danas izgubila tačno milion stanovnika.

Otkako je ušla u novi milenijum ove ere Srbija je do danas izgubila tačno milion stanovnika, a sve projekcije ukazuju da će se i u narednih 30 godina nastaviti trend depopulacije i starenja stanovništva. Prema procenama Republičkog zavoda za statistiku broj stanovnika 2052. godine će biti 5,2 miliona ,što je za 1,4 miliona manje nego krajem prošle godine. Posledično i stanovništvo će biti sve starije, premda je Srbija i danas među najstarijima u Evropi sa kojom deli sudbinu smanjenog nataliteta i starenja stanovništva. Naime, samo od 2004. godine do lani prosečna starost žitelja Srbije je sa 40 stigla na 44 godine dok je prosečna starost stanovništva u EU 44,7 godina, s tim što su značajno stariji rođeni na teritoriji Unije u odnosu na one koji se doseljavaju. Interesantno je da je Unija prošle godine dostigla rekordan broj stanovnika (450 miliona) iako, prema podacima Eurostata još od 2012. godine beleži više smrti nego rođenja. „Uočeni porast broja stanovnika uglavnom se može pripisati povećanom migracionom kretanju nakon pandemije kovida-19“, navodi se u saopštenju Eurostata u kome se ističe da je prirodni pad stanovništva samo prošle godine bio 1,3 miliona ljudi, ali je zato u zemlje ušlo 2,3 miliona migranata.
NEGATIVAN PRIRAŠTAJ:
Srbija, poređenja radi, beleži negativan prirodni priraštaj još od 1992. godine i svakako se ne može uzdati ni u stotine hiljada a nekmoli milione mladih stranaca koji bi u godinama koje dolaze nadomestile manjak radno sposobnog stanovništva. Danas je petina stanovništva starija od 65 godina a procene su da će već do 2040. godine svaki četvrti imati vise od 65 godina. Ništa bolja situacija nije ni u regionu. Naime, prema podacima Eurostata u Srbiji je prošle godine 22,4 odsto stanovništva bilo starije od 65 godina dok je u Hrvatskoj nešto lošija situacija – 23 odsto. Komšije su u proseku i nešto starije od nas (45 godina), a na prostoru Balkana ubedljivo najlošija situacija je u Grčkoj gde je prosečna starost stanovništva veća od 46 godina. Najmlađi su žitelji Albanije – sa 38 godina. Prema podacima sa poslednjeg popisa, svako treće domaćinstvo u zemlji je samačko, a demografi upozoravaju da je reč uglavnom o staračkim domaćinstvima. „Proces demografskog starenja u Srbiji traje već nekoliko decenija, a paralelno sa njim teče i proces smanjivanja porodica, odnosno broja njenih članova. Sa jedne strane, to je civilizacijska tekovina – u najvećem broju evropskih zemalja porodice su male i roditelji se retko kada odlučuju za rađanje trećeg deteta. Sa druge strane, treba podsetiti da od Prvog svetskog rata nijedna generacija žena u Srbiji nije rodila dovoljno dece za prostu reprodukciju nacije. Broj dece u našim porodici kontinuirano se smanjuje, a raste broj muškaraca i žena koji nemaju naslednike. Pored svega, mladi intenzivno migriraju iz manjih u veća mesta i gradove, odnosno odlaze u inostranstvo i ostavljaju roditelje u Srbiji – to je još jedan od razloga zbog kojih broj samačkih domaćinstava kontinuirano raste“, objasnio je za Politiku svojevremeno dr Ivan Marinković, viši naučni saradnik Instituta društvenih nauka. SIROMAŠTVO: Pitanje je kako se Srbija pripremila za ove relativno nove demografske trendove mada, svakako, ništa od pomenutog ne traje od juče. Pa ipak, biti penzioner u Srbiji ne deluje nimalo relaksirajuće budući da je ovo populacija koja je najugroženija po mnogim parametrima – od rizika od siromaštva preko socijalne isključenosti, diskriminacije, pristupu uslugama socijalne i zdravstvene zaštite. Još je teže starijima koji nemaju penzije. „Sistemi se moraju prilagoditi novoj stvarnosti – manje akutnih, više hroničnih bolesti, više osoba koje žive same, više potrebe za kombinacijom zdravstvene, socijalne i psihosocijalne podrške, bliže kući i zajednici. Dodatni izazov u Srbiji predstavlja depopulacija i starenje sela i stvaranje džepova depopulacije, uz slabu institucionalnu pokrivenost u udaljenim i siromašnijim delovima zemlje, stvarajući ‘savremene zdravstvene pustinje’“, upozorava u razgovoru za Novi magazin, Nataša Todorović iz Gerontološkog društva Srbije (GDS). Procena je da danas oko 200.000 seniora nema pravo na penziju i to su u najvećem procentu žene koje žive u selima. Poljoprivredne penzije ima tek trećina onih koji žive u ruralnim sredinama a doprinose i to najčešće minimalne, uglavnom uplaćuju muškarci, pa je i iznos penzija godinama unazad ispod svakog egzistencijalnog minimuma i „vrti“ se oko 150 evra. To čak nije ni najniži iznos čeka koji pojedini seniori dobijaju u Srbiji. Naime, prema podacima PIO fonda iz aprila ove godine, čak 60.000 najstarijih je primalo penziju do 10.000 dinara a njih 105.000 u iznosu od 20.000 do 22.000 dinara. Ukupno, čak 280.000 penzionera ima mesečna primanja do svega 25.000 dinara. Prosečna penzija u Srbiji je u aprilu bila 50.668 dinara. Imajući u vidu sve pomenuto, ne čudi što su upravo najstariji i u najvećem riziku od siromaštva. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iz juna ove godine, stopa rizika od siromaštva iznosila je prošle godine 19,7 odsto dok je stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti iznosila 24 odsto. Posmatrano prema starosti, lica od 65 i više godina bila su najviše izložena riziku od siromaštva – 23,6 odsto, kao i lica starosti od 55 do 64 godine – 22,7 odsto. „Starije osobe širom Balkana i Evrope su, generalno, jedna od najugroženijih grupa kada je reč o siromaštvu“, konstatuje sagovornica Novog magazina izdvajajući starije od 75 godina kao najosetljivije jer je „većina štednje i imovine potrošena, a potrebe za zdravstvenom i socijalnom podrškom se povećavaju“. Prema podacima iz izveštaja OECD-a pod nazivom „Pension at a glance 2023“ Srbija se ne razlikuje mnogo u nivou penzija od susednih zemalja, naročito kandidatkinja za članstvo u Uniji. Pored Albanije, koja je na samom dnu lestvice sa svega 1.648 evra godišnje, među najlošije rangiranima je i Turska (2.942), zatim Bosna i Hercegovina (3.041), a onda Srbija sa prosečnom godišnjom penzijom od 3.486 evra. U ovom društvu su i Crna Gora, Bugarska i donekle Hrvatska sa prosečnom godišnjom penzijom od 4.940 evra u 2022. godini. Poređenja radi, iste godine prosečna penzija na Islandu je bila skoro 36.000 evra a u Luksemburgu 32.000 evra. Kao jedan od ključnih faktora sve lošijeg materijalnog položaja starijih naša sagovornica ističe visok nivo takozvanih „out-of-pocket“ troškova za zdravstvo odnosno plaćanje usluga „iz džepa“ bez obzira na osiguranje. Prema podacima Eurostata, u EU je prosečan udeo out-of-pocket izdvajanja za zdravstvo u ukupnim zdravstvenim troškovima domaćinstava iznosio oko 14,3 odsto, dok su u nekim zemljama Balkana, poput Bugarske i Grčke, ti troškovi znatno veći (35 odsto i 33,5 odsto). „U Srbiji je udeo out-of-pocket troškova u 2022. godini iznosio oko 15,7 odsto što pokazuje da je finansijski teret zdravstvene zaštite za građane, a naročito penzionere, znatno izraženiji nego u većini EU zemalja. Ovi neplanirani i često visoki izdaci iz sopstvenog džepa dodatno opterećuju penzionere, smanjuju njihovu kupovnu moć i povećavaju rizik od siromaštva. U poređenju sa EU, penzioneri u Srbiji se suočavaju sa nižim nivoom finansijske sigurnosti i otežanim pristupom uslugama. U mnogim evropskim zemljama postoje razvijeni sistemi socijalne zaštite i zdravstvenih usluga koji smanjuju ovaj teret i pružaju veću sigurnost starijima“, navodi predsednica GDS, dodajući još da su „najstarije žene i najizloženije teškim oblicima materijalne uskraćenosti“.
NIŠTA BEZ POLITIKE:
„Neophodne su javne politike koje će reflektovati potrebe starijeg stanovništva, sistemska ulaganja u lokalne servise, profesionalizaciju nege i kreiranje održivih i dostupnih usluga, naročito u ruralnim sredinama, što uključuje i podršku članovima porodice koji brinu o svojim ostarelim članovima. Samo tako se može obezbediti ravnopravnost starijih osoba u ostvarivanju prava na zdravlje, negu i dostojanstven život“, veruje Todorović. Ona potcrtava da nešto manje od jedan odsto seniora koristi uslugu domskog smeštaja u Srbiji, što je tek jedna četvrtina od proseka EU. „Bez obzira na podatke, odgovor sistema ne treba da bude uniforman niti isključivo institucionalan. Naprotiv – u Evropskoj uniji već godinama preovlađuje pristup koji podstiče starenje u zajednici kao poželjniji i održiviji model. Takav pristup je i ekonomski efikasniji i, što je još važnije, u skladu sa željama većine starijih ljudi koji žele da ostanu u svom domu i poznatom okruženju što je duže moguće“, insistira naša sagovornica i umesto domova kao „jedinih ili krajnjih opcija za seniore“ preporučuje:…