Vreme

POBUNA U DRUŠTVU

Protest po protest do vanrednih izbora

Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste.

On ne spava, zna sva sela u Srbiji napamet, skoro i svakog građanina ponaosob, barata brojkama i kodovima kao matematičar na steroidima, celokupnu svetsku političku scenu sa svim nijansama drži u malom prstu, čuje se svakih 15 minuta sa vodećim svetskim liderima koji ga zovu da se posavetuju oko sudbinskih pitanja, studira šest fakulteta odjedared… Omnipotentni vladar Srbije, pored navedenih svojstava, često promoviše još jedno, nadnaravno – a to je moć predviđanja budućnosti. Baba Vanga u muškom obličju. E sada, to što uglavnom maši u predviđanju nikoga posebno ne zanima. U istoriji će ostati upamćen kao logorejični i tragikomični vladar pogodan jedino za sprdnju. Pre neki dan prorok reče da će za tačno tri meseca on lično morati da brani “blokadere” od besnih građana koji će hteti da ih tuku jer remete normalan život i sprečavaju gromoglasan napredak Srbije. Predviđao je Vučić samouvereno mnogo puta u proteklih sedam i po meseci da će građanski bunt zamreti. To je bilo u onom periodu kada je obećavao da će vrlo brzo biti raspisani vanredni izbori. Ali građanski bunt još traje i kako stvari stoje – potrajaće još dugo, dugo, možda samo menjajući forme i metode. A izbora ni od korova.
GNEV JE POSTAO HRONIČAN
Napravio je Vučić mnogo grešaka, pogoto od pada nadstrešnice naovamo, pa je već postojeći gnev većine građana postao hroničan. I ne može se desiti ono o čemu on sanja – da se stvari vrate u prethodnu rutinu, kada je imao svu moć u svojim rukama. Uz njega su danas ostali samo oni koji imaju neposredne benefite od režima – kriminalne grupacije i neki procenat hipnotisanih građana. Nije to malo, ali nije ni dovoljno da se očuva vlast, pogotovo što to nisu osobe na koje se čovek može pouzdano osloniti. Izgubio je Vučić “meke” birače. Oni su poslednjih meseci takoreći gledajući kroz prozor i u svoju decu mogli da raskrinkaju zloćudnu prirodu režima koja počiva na krivotvorenju stvarnosti, neistinama, zloupotrebi moći i represiji. A kada se otvore te čakre, one se više ne zatvaraju. Ljudi ne vole lažljivce, prevarante, secikese i nasilnike čak i ako imaju dovoljno novaca da napune kolica u Lidlu svakog petka i u julu zdime na letovanje. Doduše, ni tog, kako stvari sa ekonomijom stoje, uskoro neće biti. No, ovo je odavno prevazišlo politiku i ekonomiju, odavno je ovo borba za spas zdravog razuma i ljudskog dostojanstva. Izgubio je Vučić još jednog važnog saveznika, a to je strah. Strah je pobeđen, nesumnjivo, to se vidi i po tome što je otpor potpuno diversifi kovan. Ljudi su prepoznali i da postoji nekakva relevantna alternativa. Postojanje relevantne alternative i solidarnost učinili su da se više ne osećaju usamljenim, pa ponekad i ludim.
KUDA DALJE, VUČIĆU?
Represija i nasilje nad studentima i građanima, jeziva politička i medijska kampanja protiv njih, uskraćivanje plata profesorima i nastavnicima, zloupotreba pravosuđa i amnestiranje nasilnika, uz sam pad nadstrešnice u Novom Sadu i prateće režimske budalaštine, osnažili su trend pada popularnosti režima, ali i suzili mu mogućnosti političke eskivaže. Krenimo od studentskog zahteva za vanrednim izborima. On je još u januaru i februaru pretio izborima, a onda je odjednom zaćutao. Pošto svakodnevno iščitava istraživanja javnog mnjenja koja debelo plaća novcima građana, jasno je da se nešto u tom štivu u međuvremenu promenilo. A režimu bi vanredni izbori zapravo dobro došli. Zašto? Kao prvo, Vučić je izgubio legitimitet i mogućnost neometanog vladanja, a pobeda na izborima bi ga ojačala, dok bi, sa druge strane, izazvala veliko razočarenje protivnika režima. Ni tada energija bunta ne bi nestala, ali bi bila u snažnom nokdaunu. Režim bi kupio još koju godinicu i mogao na miru da realizuje velike projekte kao što je megakoruptivni Ekspo, od kojeg će se obogatiti i naprednjački čukununuci. Ali… Činjenica da se od izbora beži najbolje pokazuje kako stoje stvari sa rejtingom stranaka na vlasti. Vrlo slikovito o tome govore i rezultati glasanja u Zaječaru i Kosjeriću, u kojima je režim spucao milione i milione evra, varao na sve moguće načine, a praktično je samo izvukao nerešen rezultat. Dakle, vlast procenjuje da nema šanse da na parlamentarnim izborima pobedi uz sve izborne marifetluke. Trenutno, režim kupuje vreme da se konsoliduje, ali je vrlo teško zamisliti kako bi se to moglo desiti. Pritisak je toliko veliki, da će vanrednih izbora zasigurno biti. Zapravo, vreme nije na Vučićevoj strani. I to ne samo zbog nastavka bunta i otpora na koji nailazi kuda god krene, pa čak i u institucijama, već i zbog kraha ekonomije, koji nema veze sa demonstracijama. Sa svih strana za režim stižu loše vesti – budžeti su u crvenom, krediti dolaze na naplatu, izvođači i podizvođači beže od toga da rade sa državom pošto postoji više nego ozbiljna sumnja da se njihov rad neće platiti. Privredni rast u dobroj meri zasnovan na građevinskim poduhvatima i pratećoj industriji, uz enormna zaduživanja, uvek se završava loše, tvrde ekonomisti. Balon mora da pukne, a sada već opasno šišti.
NEMA PRIČE SA VUČIĆEM
Pre neki dan, Vučić je pozvao na široki društveni dijalog. No, sa tim je zakasnio jedno 13 godina, otkako je ukinuo politiku i javnu debatu u Srbiji i pocepao društvo uzduž i popreko, koristeći pit-bul-medije kao haubice protiv svakog ko drugačije misli. Situacija je sada takva da bi svako “sa ove strane” ko bi pregovarao sa Vučićem oko bilo čega – bio proglašen za kolaboracionistu, i to sa punim pravom. Tim pre jer je sa njim – kako se sto puta pokazalo – besmisleno razgovarati. Nema sumnje da će režim nastaviti sa represijom i zloćudnim propagandnim kampanjama protiv studenata i drugih, u uverenju da će time da polomi otpor. Osim toga, u pitanju je i lična osveta predsednika i njegovih čauša, koji su se pomalo zastrašili, pa bi sada da neko bije one koji su produkovali neprijatna osećanja. Dakle, neka vrsta vanrednog stanja bez formalnog vanrednog stanja, hapšenja, prebijanja i zastrašivanja organizatora protesta, uz dodatnu mobilizaciju lojalnih, čitaj kriminalnih grupa, i pojačavanje kampanje po kojoj su oni koji su protiv režima “antidržavni elementi” koji baštine razne “tajne planove”. Državno nasilje i primitivna propaganda imaju smisla kada je reč o integrisanju naprednjačkog klijentističko-biračkog tela, ali kako pokazuju meseci iza nas – ta strategija generalno slabi Vučićevu poziciju. A i pravosuđe, pa i policija, baš ne ispunjavaju sve Vučićeve želje. Strah je na različitim mestima iščileo, a i sudije i tužioci, kao i policajci, imaju decu i ne bi voleli da ih se ona stide. Vučić preti sudijama i tužiocima na razne načine, sada i izmenama Ustava. Hoćemo reći – da je samo do predsednika, represija bi bila i mnogo jača. Tukao bi žešće, ali ne može, izdaje ga snaga.
PROPALI KONTRAMITOVI I KONTRAMITINZI
Sa organizovanjem kontramitova i kontramitinga stvar mu takođe ne ide baš od ruke. Svaki od dosadašnjih režimskih skupova, na koje su ulupani milioni i milioni evra, doživeo ja krah i postao predmet sveopšteg podsmeha. Loše stvari stoje i sa kontramitovima, projektima tipa “studenata koji žele da uče” i “pasa koji žele da laju”. “Ćacilend” zvrji prazan, skup je za održavanje. A sve su skuplje i usluge kriminalnih grupa, koje su osetile priliku da značajno uvećaju cenu svojih usluga. Nanjušili su krv, vide da su režimu potrebniji nego ikada. Nema sumnje da lojalne službe već rade i da će raditi punom parom na unošenju razdora u studentske i opozicione redove i formiranju “opozicionih” lista koje će jedan deo antirežimskih glasova oterati ispod cenzusa i tako anulirati loš rejting režima. Možda neka lista i pređe cenzus i postane “iznenadni” novi partner naprednjaka. Toga smo se nagledali, ali mnogi u međuvremenu znaju za jadac, a oni prevrtljivi nisu baš toliko glupi da uđu na brod koji evidentno tone. Nema sumnje ni da će režim pokušati da dodatno ugrozi slobodu izražavanja, odnosno snažnije gušiti nezavisne medije. Režim, tačnije njegovi botovi, odavno su već izgubili bitku na društvenim mrežama. One mu sada predstavljaju ozbiljnu pretnju. Pitanje je da li će Vučić pokušati da krene na njih, po uzoru na Erdogana. Sigurno se o tome razmišlja, ali neće to biti lako učiniti. Što zbog građana, kojima se ukidanje ili kontrola mreža neće nimalo dopasti, što zbog zapadnih zemalja, koje – uprkos svemu – na ovo neće gledati baš preterano blagonaklono. Čak i ako u Srbiji nikne pet rudnika litijuma…