Danas

TRAGEDIJA VLADARA POSVAĐANE HAJDUČKE SRBIJE

Dramski pisac i pozorišni reditelj Miodrag Mija Ilić povodom večerašnje premijere svog komada „Knjaz“ u Madlenijanumu

Dramu „Knjaz“ Miodrag Mija Ilić (1934), dramski pisac, reditelj, publicista, novinar, prevodilac i pedagog napisao je pre pet godina. To je njegov 34. dramski tekst u umetničkoj karijeri dužoj od šest i po decenija.

Povodom 200 godina od rođenja kneza Mihaila, 2023. objavljena je u antologiji koja sadrži sedam izabranih drama o ovom znamenitom vladaru Srbije, a 12. februara 2024. uoči Dana državnosti na Maloj sceni Opere i teatra Madlenijanum imala je „koncertno“ izvođenje, prvi pozorišni „eksperiment“ takve vrste u Srbiji, koji je Miodrag Mija Ilić i režirao.. – Taj eksperiment kao i veliki odziv publike i medija, odlične reakcije na svim stranama podstakao je menadžment Madlenijanuma na odluku da se to pretvori u klasičnu tradicionalnu predstavu. Bez obzira na sve teškoće uspeli smo da sklopimo ovu predstavu koja ima, čini mi se, punu i dramaturšku i literarnu i misaonu dimenziju – kaže u razgovoru za Danas Miodrag Mija Ilić povodom večerašnje premijere istorijske drame „Knjaz“ na Maloj sceni Madlenijanuma u kojoj je ponovo u „ulozi“ reditelja.
Vaše interesovanje za kneza Mihaila deo je kontinuiteta Vašeg velikog interesovanja za srpski 19. vek i Obrenoviće. Šta je pomak sada u kompletnom scenskom izvođenju „Knjaza“?
– Sad imamo sve o tom velikom našem vladaru, jednom od najvećih koje smo imali, o tom zanesenjaku koji je verovao u ono što radi, koji je hteo da Srbiju izvuče iz srednjovekovnog blata, da je uvrsti u Evropu. On je sanjao i o balkanskom savezu, toj prvoj jugoslovenskoj ideji što ga je koštalo života. Istovremeno imamo i tu snažnu melodramsku komponentu, njegovu nesrećnu ljubav sa svojom suprugom koju je obožavao ne znajući da ona ima potajnog ljubavnika i da vodi dvostruki život. To su te dve komponente njegovog života. Nisu ga slučajno zvali „balkanski Hamlet“ jer „biti ili ne biti“ kod Šekspira u stvari znači da li živeti po svaku cenu, pomiriti se sa sudbinom, sa svim okolnostima ili se uzdić i, boriti se, pa i poginuti. On je upravio bio taj – nije se mirio sa svojim vremenom, svim okolnostima – političkim svađama, zaostalošću, nepismenošću, užasom porobljenosti u kojoj je Srbija bila i dalje. On se uzdigao, hamletovski borio. Naravno, uvek postoji povod, izvršioci koji nisu direktno povezani, mada je on privukao odijum na sebe i platio životom tu svoju borbu.
U čemu je tragedija kneza Mihaila?
– On je došao u Srbiju kao evropejac, prosvećeni vladar. Hteo je da sve bude po zakonu, tolerantno, maltene da bude demokratski. Međutim sudario se sa okolnostima, kako sam kaže, „posvađanom hajduč kom Srbijom“ i vremenom je postao autokrata, diktator još gori od njegovog oca, koji je sve kontrolisao, uveo cenzuru, dirigovao parlamentom… Navukao je veliki odijum vlade, naroda i vojske. Polako se stezala omča oko njega, a onda je došla i njegova sudbina sa tom ljubavi, sukob sa porodicom Radovanović, koja ga je i ubila.
Da li je komad za ovih više od godinu dana od eksperimenta sa „koncertnim“ izdanjem dobio neku novu dimenziju?
– Ovo je univerzalna tema. Tema svih Prometeja, svih vladara koji se izdignu ispred svog vremena, koji krenu da kreiraju, imaju veliku viziju i veliku misiju. Oni dolaze u sukob sa velikim brojem ljudi, što je normalno, jer tu uvek postoje individualni interesi. Konzervativno društvo ne želi neke velike promene, velike iskorake. To se uvek pla- ća i to je ta univerzalna filozofska dimenzija komada…