Novi Magazin

NEMAČKA

Moralni bankrot u Gazi

Kancelar Fridrih Merc rekao je da se patnja civila više ne može opravdati borbom protiv terorizma, ali se protivi preispitivanju trgovinsko-političkih veza EU sa Izraelom.

Ko god bi se proteklih godinu i po dana usudio da u Nemačkoj javno kritikuje izraelski način vođenja rata protiv Hamasa ili izrazio sažaljenje sa patnjama palestinskog civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, bivao je u najboljem slučaju samo promptno okarakterisan kao „antisemita“, ali mnogo češće bi se suočio sa drastičnijim merama. Zbog učešća u propalestinskim demonstracijama privođenja nisu bili zaštićeni ni jevrejski aktivisti, a finansiranje iz javnih fondova su izgubili brojni umetnici, aktivisti pa čak i univerzitetski profesori i to samo zbog toga što su svojim potpisima podržali peticije podrške palestinskim civilima. Međutim, nešto što je u nemačkoj javnosti i od nemačkih zvaničnika bilo odbacivano kao „govor mržnje“ i „širenje antisemitizma“, sada se čulo od novog nemačkog kancelara Fridriha Merca, koji daleko od toga da ima kritičniji stav prema Izraelu. Ne samo što se prvo saopštenje njegovo vlade, bez nekog novog povoda, ticalo Hamasovih terorističkih napada 7. septembra 2023. i izraelskog prava na samoodbranu, već je predsednik Izraela Isak Hercog bio prvi strani državnik kojeg je Merc pre mesec dana primio u svom kabinetu. A u tom kabinetu je novi kancelar već bio okačio, između ostalog, fotografiju plaže Zikim, mesta gde su hamasovci ubili civile i izraelske vojnike, što je povod za proteklih 20 meseci izraelskog rata u Gazi. „To je ljudska tragedija i politička katastrofa“, reagovao je Merc prošle nedelje na izraelsko raketiranje škole u kojoj su bile raseljeni palestinski civili, istakavši da „iskreno rečeno“ više ne razume „koji je cilj izraelske vojske u Pojasu Gazi“, ali da je svestan nemačke istorije te da želi da na odgovarajući način izrazi kritiku. „Kada se prekorače granice, gde se stvarno krši međunarodno humanitarno pravo, onda i savezni kancelar mora nešto reći o tome“. Odmah je reagovao izraelski ambasador u Nemačkoj Ron Prozor rekavši da reči nemačkog kancelara „imaju težinu“ i da ih Izrael „shvata ozbiljno“ ali je odmah dodao da su „u Gazi škole pretvorene u skladišta oružja, džamije u kasarne, a bolnice u komandne centre“.
REČI BEZ DELA:
Ne pamti se da je proteklih decenija neki nemački visokorangirani političar, a kamoli kancelar, izneo ni ovako blagu kritiku na račun Izraela, budući da je osamdesetih godina u vreme kancelara Helmuta Kola uspostavljena praksa da se kritike Izraelu, ukoliko ih uopšte ima, izražavaju isključivo iza zatvorenih vrata. Uprkos tome što je Merc iskočio iz ovog nemačkog nepisanog pravila što je izazvalo i malu buru unutar vladajuće koalicije, zasad se čini da će sve ostati samo na rečima, bez ikakvih dela. Merc, naime, nije pominjao nikakve moguće posledice za Izrael ukoliko nastavi sa sličnim vojnim akcijama u kojima neretko ginu palestinska deca. Štaviše, planirani telefonski razgovor sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom nije otkazan, niti se promenio nemački stav prema Izraelu, kada je reč o formulisanju spoljne, ekonomske i trgovinske politike EU prema ovoj zemlji. U razgovoru sa Netanjahuom, kako ističe portparol nemačke vlade, Merc je istakao bezbednost i pravo Izraela na postojanje kao državni interes Nemačke, ali i „hitnu potrebu da se odmah dozvoli dopremanje dovoljno humanitarne pomoći u Pojas Gaze i da se obezbedi njena bezbedna raspodela civilnom stanovništvu“. Da zapravo nemačka politika prema Izraelu ostaje u osnovi nepromenjena, primećuje i nemačka štampa. Dopisnik sa Bliskog istoka Bernd Deries u tekstu za umereno levo orijentisani minhenski dnevnik „Zidojče cajtung“ ističe da „ton“ zvaničnika nemačke vlade postaje „donekle reflektivniji a saosećanje jače“, ali da će se „ipak, isporuke delova za tenkove nastaviti“. „Ovaj moralni bankrot će nesumnjivo biti očigledniji ljudima nego (političarima) u Berlinu. Nemačka je nekada bila zemlja koja se zalagala za humanost, međunarodno pravo i ljudska prava, ali o tome za sada ne može biti reči“, ističe Deries i dodaje da Berlin snabdeva oružjem „rat koji se beskrajno razvlači i koji, prema Netanjahuu, ne bi trebalo da se završi“. „A nemačka vlada se drži tog njegovog stava“. Levo-liberalni izraelski dnevnik Harec, koji je inače veoma kritičan prema Netanjahuovoj vladi, primećuje da Netanjahu nije reagovao na Mercove kritike, sugerišući da samo konzervativni, desno orijentisani saveznici imaju uticaj na šefa izraelske vlade. Harec ističe da bi nemački političari sada trebalo da se uzdrže od izjava da su oni odgovorni za obezbeđivanje prava Izraela na postojanje. „Njihova dužnost je, naprotiv, da preispitaju način postojanja Izraela, posebno jer ono počiva i na njihovoj podršci. Kao prijatelj Izraela, Merc mora odlučiti hoće li samo postati viralan na Instagramu ili će učiniti sve što je u njegovoj moći da spreči okrutno ubijanje palestinske dece u Gazi, koje Netanjahu očigledno nema nameru da obustavi u dogledno vreme“, istakao je Harec.
OKRUTNA FANTAZIJA:
Ono što je očigledno počelo da utiče na vladajuće političare širom EU, pa da čini neku vrstu „prekretnice“, nisu ni ogromne palestinske civilne žrtve, niti istrajavanje propalestinskih protesta uprkos što se u medijima oni neretko karakterišu kao „podrška Hamasu“ ili „antisemitizam krajnje levice“. Evropsko žmurenje na stradanja u Gazi otežalo je to što izraelska vlada odbija da omogući dopremanje humanitarne pomoći u ovaj priobalni pojas, pri čemu pokreće invaziju na sever pojasa sa, kako tvrdi, kratkoročnim ciljem da preseli celokupno palestinsko stanovništvo na jug uz granicu ka Egiptu. To što Netanjahu ne govori o dugoročnom ciljevima njegove vlade, dok neki od njegovih krajnje desničarskih ministara govore o trajnom preuzimanju Pojasa Gaze i njegovom naseljavanju Jevrejima, uticalo je da se kritike Evropljana ne zadrže samo u levičarskim krugovima. Kolumnistkinja liberalnog dnevnog lista „Sajprus mejl“ Gvin Dajer osuđuje plan „preseljenja“ Palestinaca u Gazi, ocenjujući da je to „okrutna fantazija, a ne strategija“. „Egipat, dobro svestan Netanjahuovih namera, čvrsto će zatvoriti granicu i neće dozvoliti nijednom Palestincu da je pređe. Ako Izrael bude dugo držao dva miliona ljudi tamo, broj umrlih od gladi i bolesti uskoro će dostići hiljadu dnevno. Čak će se i najbliži prijatelji i najjači pristalice Izraela pobuniti. Već počinje. Francuska, Velika Britanija i Kanada su osudile ponašanje Izraela i zapretile sankcijama“, ističe ona i dodaje da je čak i Donald Tramp izrazio izvesnu zabrinutost. „Izrael će morati da promeni kurs, ili će postati međunarodni izgnanik“. S druge strane, pojedini komentatori, poput bivšeg ambasadora Malte u EU Džona Vasala, pozivaju da Zapad Izraelu da mnogo jači i jasniji signal. U tekstu za „Tajms ov Malta“, on ističe da njegova zemlja glasno govori u korist Palestinaca, ali da malteškom premijeru „nedostaje hrabrosti da prizna Palestinu i da se pridruži drugim zemljama EU koje su to već učinile“. „Zašto, smem li da pitam, svet, Donald Tramp i EU nastavljaju da podržavaju Izrael? Zašto Nemačka ne odbaci krivicu svojih baba i deda i ne zauzme stav poput Francuske, Velike Britanije, Irske i Španije“, pita se ovaj diplomata.
IZNENADNI PRITISAK IZ EU:
Iako je ubistvo dvoje službenika Ambasade Izraela u Vašingtonu delom bacilo u medijsku senku odluku Saveta ministara spoljnih poslova EU da zbog rata u Gazi preispita trgovinsko-političke veze sa Izraelom, ovaj neočekivani potez zapravo dokazuje da se stavovi u EU ipak menjaju. EU je tradicionalno veoma nevoljna da preduzme bilo kakve oštre mere prema Izraelu ali, na predlog Holandije, 17 od 27 država članica glasalo je da se preispita Sporazum o pridruživanju između EU i Izraela, što je glavni instrument političkih i trgovinskih odnosa između dve zemlje od njegovog stupanja na snagu 2000. Osim Holandije, među zemljama koje su podržale ovaj vid pritiska na izraelsku vlast bile su Francuska, Španija, Irska, Belgija, Finska, Luksemburg, Portugalija, Slovenija, Švedska, Austrije, Malta, Danska, Estonija, Poljska, Rumunija i Slovačka. Letonija je bila suzdržana, dok su protiv bile Nemačka, Bugarska, Italija, Grčka, Kipar, Češka, Hrvatska, Litvanija i Mađarska. Ovaj korak ne podrazumeva odmah obustavu političkog dijaloga ili trgovine sa Izraelom, a sličnu reviziju prošle godine sproveo je i prethodni visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Žozep Borelj. On je na kraju predložio obustavu političkog dijaloga sa Izraelom zbog stanja ljudskih prava što nije učinjeno zbog protivljenja nekoliko zemalja predvođenih Nemačkom…