Danas

PUTAN CLUB ITALIJANSKO-FRANCUSKI UMETNIČKI DUO

Tu smo da igramo ispred barikada i vešala

Istinska vrednost muzike je njena socijalna uloga: otvaranje umova, prelazak granica, upoznavanje drugih ljudi, razmena, debata, skakanje, vikanje i emotivnost.

Ta gotovo terapeutska misija je tu da ne bismo umrli sami, tužni i glupi, primećuje za Danas italijansko-francuski umetnički duo Putan Club u razgovoru koji smo poveli pred njihov nastup u Karmakomi, a koji je zakazan za 30. april, tik uz 1. maj, praznik za koji su primetili da je prelep, ali obesmišljen. Putan Club sebe predstavlja kao transrodni, feministički, elektronski, industrijski, avangardni tehno, etno, rok a čine ga Gianna Greco (bas, vokali) i François R. Cambuzat (gitara, vokali, računar). Veče će pre njih otvoriti beogradski bend Izleti, a Putan Club pomeriti žanrovske granice. Ulaz na koncert je besplatan, ako imate indeks.
Šta znači Putan Club i koja ideja leži u nazivu?
– Putan Club bi moglo da se prevede kao Klub kurvi, od francuskog „putain“, sa namerno izostavljenim „i“. Definitivno feministička izjava u ovom svetu muških grubijana, kao i omaž sredstvima otpora kojim su se koristile vijetnamske prostitutke tokom rata protiv Sjedinjenih Američkih Država (a koji podrazumeva bambusov cilindar sa iznutra pričvršćenim žiletom, umetnutim u vaginu, koga su nosile tokom iščekivanja američkih vojnika. Efikasno, zar ne?) Vaša muzika je kompleksna i zavodljiva avangarda koja spaja opojne melodije sa sirovim elementima nojza.
Kako stvarate nešto toliko snažno i jedinstveno?
– Opet taj „Klub kurvi“ i uz to ideja da ne pripadamo nijednoj muzičkoj „crkvi“, već da volimo da radimo sa svim žanrovima, istražujući autore od Keidžija Hainoa (Keiji Haino) do Dženifer Lopez, te Svonsa do Olivijea Mesijana, ujedno učeći od šamana i iscelitelja iz Azije i Afrike, itd…
Šta vas inspiriše da stvarate?
Radoznalost je ono što nas pokreće. Najviše nas intrigira muzika koju ne razumemo – i volimo da je prouč avamo da bismo shvatili kako funkcioniše. Upravo nas je ta radoznalost odvela u Sinđijangu (Kina) gde smo proveli mesece kako bismo razumeli sinkretizam islama i šamanizma. Proveli smo godine u pustinji Djerid (Tunis) radeći i svirajući sa zajednicom Banga, u okviru drevnog adorističkog rituala, a nedavno smo proveli i mesece u Senegalu, učeći o izuzetno nasilnom – i osloba- đajućem – ritualu n’döep, kako bismo razumeli zašto i na koji način te zajednice koriste muziku u katarzič- nom pokretu kako bi pomagale jedne drugima, i činile dobro sebi, oslobađ ajući se (ili ne), sopstvenih demona. Obožavamo koncept romskog termina „duende“, za čije razumevanje preporučujemo da pročitate „Teoriju i igru duendea“ Federika Garsije Lorke. Ukratko – ako ste uvežbani da odsvirate 30.000 nota u sekundi i predstavljate tehničko čudo, ali nemate „duende“, vi ste u suštini samo jedno mračno g*vno. I obrnuto, ako znate da odsvirate samo dve jednostavne note, ali vas „duende“ obuzima, onda ste jedan od kraljeva ovog sveta, jer imate dar da prenesete emociju. Za nas, upravo to predstavlja suštinu muzike i umetnosti uopšte – međusobno pomaganje u borbi protiv kapitalizma, tuge ili samoubistva…