Pečat

NEPRISTOJNA PONUDA SAVETA EU

Putovanje nakraj evropskog puta

Da li je evropska budućnost Srbije oduvek bila tek mit čiji su vernici na kraju ostali jedino oni koji tvrde da veruju u razum i realnost, ili je taj put oduvek bio ćorsokak, samo je bio toliko dugačak da se cigleni zid kojim se završava nije mogao videti?

Ašikovanje Srbije i Evropske unije, lepe i privlačne mlade iz nekada ugledne, ali osiromašene porodice (nesrećne na svoj način) urušenog ugleda, i bogatog starijeg plejboja koji voli da je uvek u centru pažnje i da flertuje gde god i s kim god stigne, počelo je odmah po svrgavanju s vlasti Slobodana Miloševića i „uspostavljanju demokratije“ 2000. godine. Zapravo, ugovaranje tog braka počelo je znatno ranije, na samom početku devedesetih, pred početak krvavih ratova na prostoru tadašnje Jugoslavije. Prvi predsednik Makedonije Kiro Gligorov svedočio je kasnije da je u Beograd 1991. bila došla trojka iz Evropske zajednice – predsednik Evropske komisije Žak Delor i šefovi diplomatije Holandije i Luksemburga Hans Van den Bruk i Žak Santer kao predstavnici država koje su u toj godini predsedavale tadašnjoj Evropskoj zajednici. Oni su, po rečima Gligorova, nudili hitno učlanjenje SFRJ u Evropsku zajednicu i pomoć od 5,5 milijardi dolara…