Pečat

POVODOM 40 GODINA OD SMRTI PISCA „PROLOMA“

Ćopićev put do Brankovog mosta

Sve je započelo još u davno doba „Jeretičke priče“. Branka Ćopića je pomenuo Tito, a to je tada bilo kao da je prstom pokazao na vešala. O tim Ćopićevim danima dosta se zna. Da njegovom stolu u Klubu književnika niko nije hteo/smeo da priđe, sve dok je jedne večeri ušao Ivo Andrić...

Više od deset godina obećavao je Milovan Vitezović roman o Ćopiću. Čekalo ga je mesto u Kolu Srpske književne zadruge. Vitez se ogledao u romansiranim biografijama ili životima velikih pisaca. Jednu takvu knjigu objavila je Srpska književna zadruga u ediciji „Savremenik“ pod naslovom „Gospođica Desanka“.
Obično krajem avgusta, kad se poslednje knjige iz Kola daju u štampu, pozivao sam Vitezovića da pitam je li dovršio knjigu o Brančilu. Opet mi je rekao da je sve gotovo, samo jednog dana treba da skoči do Bezbednosno-informativne agencije – neko mu je tamo obećao dosije Branka Ćopića, koji je morao da pogleda pre zaključenja knjige. Sledeće godine neko mu je obećao Brankovu istoriju bolesti sa Vojno-medicinske akademije, a treće nešto treće. Dok smo tako, godinama, čekali roman o Ćopiću, jednog dana Milovan mi je ispričao jednu, usmenu verziju romana ili bar epizodu iz knjige koju je, verovatno, tek želeo da napiše.