Ilustrovana Politika

PIJANISTA STEFAN ĐOKOVIĆ

Biti najbolji, kad je najteže

Nedavno je imao izuzetno uspešan i posećen koncert u MTS Dvorani, njegov najveći do sada u Srbiji, i po svemu sudeći, osvojio je beogradsku publiku. To je bio povod da razgovaramo sa ovim mladim, talentovanim i posvećenim umetnikom, pred kojim je, izgleda, blistava karijera.

Stefanov životni put nije bio popločan ružama. Još kao mali shvatio je šta je njegov poziv i opredelio se da deo svoje duše daruje upravo muzici. Vremenom, razvio je i ljubav prema modi i hrabro zakoračio u taj svet. U jednom trenutku je čak bio primljen na školu glume na Brodveju, u Njujorku, ali je od toga odustao, i upisao operu u Londonu. O svemu ovome razgovaramo sa njim za „Ilustrovanu Politiku“ Najpre ste počeli da se bavite muzikom, a potom i modom? – Prva ljubav je bila muzika, sasvim sigurno, pa sam odlučio da ona bude i moj poziv. Izuzetno sam voleo klavir, koji sam upisao sa sedam godina. Dogodilo se samo jednom da sam posustao u odluci da se time bavim, ali moja porodica je tada odigrala ključnu ulogu i ubedila da ne treba da odustajem. Veoma sam im zahvalan na tome. Tokom školovanja su se menjali žanrovi koji su mi okupirali pažnju. U jednom trenutku kada sam završavao klavir, upisao i glumu u Njujorku na Brodveju, ali sam ubrzo odustao. To retko pominjem, jer ne želim da budem hvalisav,…