Bazar

FILANTROPIJA I IZGRADNJA BOLJEG SVETA ZA SVE NAS

Čovek se duhovno širi i raste samo kada daje

Prof. dr Ioanna Batsialou nije samo lekarka, već i dobročiniteljka, donator, inspiracija. Njena priča o životu je spoj dostignuća medicinske struke i srca koje kuca za humanost, pa smo u razgovoru nastojali da saznamo kako je ljubav prema ljudima postala njen životni moto, pokrećući je na putu filantropije i izgradnje bolje

Kako vaša karijera u medicini utiče na vaše viđenje života i njegove svrhe, na vašu percepciju lepote i ljudske suštine? – Otkada znam za sebe, medicina je moja najveća ljubav. Još dok sam bila devojčica, želela sam da postanem lekar kada odrastem. Dobar lekar. Moji roditelji su četo govorili da najpre biti dobar čovek, pa onda dobar lekar. Trudili su se da izrastem u osobu koja je dobar čovek, koja voli ljude, koja voli da pomaže drugima, da ih leči. Jednom rečju, da budem osoba koja voli sve oko sebe. Pomogli su mi da na vreme shvatim da je medicina profesija koja se bavi isključivo čovekom. Kasnije je medicina postala svrha mog života. Lekar mora da bude predan, da neprekidno nastoji da unapredi svoje znanje, da pomogne pacijentu uz nastojanje da nikada ne greši kada je reč o pacijentima i njihovim terapijama. Lepota je u mojoj lekarskoj karijeri došla kasnije. Najpre osnovne studije, potom specijalizacija, master, pa doktorat. Posle svega toga, u Parizu sam 2002. godine krenula sa mezoterapijom…